Medijske slobode pod znakom pitanja: Politički pritisci sve veći

Piše: Nataša Gavur

Svjetski dan slobode medija obilježava se 3. maja s ciljem podizanja svijesti o značaju slobode i nezavisnosti medija. Svaki napad protiv slobode medija je napad protiv međunarodnog prava, protiv čovječnosti te protiv same slobode.

U periodu od 2020. godine putem Linije za pomoć novinarima u okviru Udruženja BH Novinari zabilježeno je je 69 slučajeva kršenja prava novinara i pritisaka, od toga čak 15 prijetnji i pritisaka, 13 prijetnji smrću i verbalnih prijetnji, 4 fizička napada i 12 zabrana pristupa novinarima.

„U augustu 2018. godine desio se i pokušaj ubistva novinara Vladimira Kovačevića iz Banje Luke. Počinitelji su kažnjeni propisanim zatvorskim kaznama u okviru sudskog postupka, ali nikada nisu utvrđeni motivi napada niti pronađeni nalagodavci ovog teškog krivičnog djela. Da su prijetnje i napadi u porastu tokom 2019. i 2020. godine pokazuju napadi koje je evidentirala Linija za pomoć novinarima. Među njima se svojom brutalnošću ističu: napadi na ekipu RTV Slon iz Tuzle, prijetnje smrću upućene novinarki Vanji Stokić i novinaru Nikoli Vučiću, fizički napad na urednika RTV Zenica Sinana Gluhiću , prijetnje ubistvom ekipi Nezavisnih novina i upad u redakciju Faktor-a. U 2021. godini zabilježili smo upućene prijetnje novinarki Zinadi Đelilović od strane višeg stručnog saradnika Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, zatim nedavne prijetnje i pritisci prema novinaru Vahidinu Mujagiću tokom obavljanja novinarskog zadatka od strane rafinerije Brod i Elvedinu Hadžoviću prijetnja je upućena od strane predstavnika Oružanih snaga BiH“, navode iz Udruženja BH Novinari.

Iz Linije za pomoć novinarima napominju da se broj napada povećava. “Linija za pomoć novinarima BH novinara su tokom 2019. registrovali 56 napada, prijetnji i drugih kršenja medijskih sloboda i prava novinara, dok je u 2020. godini taj broj porastao na 69 slučajeva. Za samo dvije godine zabilježeno je 125 prijava napada i kršenja prava novinara/ki, što upućuje na zaključan o porastu nasilje prema medijskim djelatnicima/cama u BiH. Najčešće su to prijetnje smrću, fizički napadi, verbalne prijetnje, kršenje radnih prava i mobing, kleveta, zabrana pristupa informacijama, politički pritisci, rodno zasnovano nasilje, hakerski napadi i drugi oblici zastrašivanja i pritisaka”.

Napadi na novinare su napadi na javnost. Novinari koji kritikuju su pod većim pritiskom i u većoj opasnosti.

„Jako je važno da novinari/ke prijavljuju svaki vid prijetnji i napada ili kršenja prava novinara/ki. BH novinari u sklopu Linije za pomoć novinarima/kama pružaju besplatnu pravnu podršku u saradnji s mrežom advokata/kinja iz cijele BiH. Takođe, pokrenuli smo psihološku podršku za medijske djelatnike_ce. U sklopu Linije za pomoć novinarima surađujemo i s mrežom advokata_kinja kako bi osigurali/e kompletnu pravnu podršku za medijske djelatnike/ce“, kazala je Vildana Džekman iz Linije za pravnu pomoć novimarima/kama.

Stremi visoko, kopaj duboko

Novinari su nekada bili sedma sila, a danas bismo mogli reći da su sve manje sila. Novinari su postali meta sile – „sile“ koja vrši vlast. Položaj novinara iz godine u godinu sve je teži, ekonomski i politički pritisci sve su jači dok se prostor za slobodno, istinito i profesionalno novinarstvo sve više sužava. Na prvoj liniji „fronta“ novinari su tu da traže odgovore, izvještavaju, traže objašnjenja od vlasti, a u nekim slučajevima dovodeći i sopstvene živote u opasnost.

Renata Radić-Dragić zaposlena je u CIN-u od njegovog osnivanja 2004. godine, a bila je glavna i odgovorna urednica od jula 2013. do marta 2016. godine.

„Pristup informacijama je najveća prepreka u radu. U principu, u BIH postoje zakoni o slobodi pristupa informacijama koji su propisali da novinari kao i bilo koji građanin, dođu do informacija pod kontrolom javnih institucija, ali u praksi nerjetko osobe koje bi trebale postupiti po zahtjevu, odugovlače sa davanjem informacijam ili neosnovano odbijaju zahtjev. U takvim slučajevima može se potrošiti i više mjeseci na prepiske sa institucijama, žalbeni proces pa čak ići i sudski postupak kako bi se ostvarilo zakonsko pravo na pristup podacima. Nesmetan pristup informacijama je osnovni preduvjet za dobar rad ne samo novinara istraživača nego svih novinara“ naglašava Renata Radić-Dragić iz Centra za istraživačko novinarstvo.

Sloboda medija je zaista nešto što je prijeko potrebno i bez čega se ne može zamisliti demokratsko društvo. Međutim, sloboda medija ne smije da bude ujedno i sloboda uništavanja nečijeg života.

„Činjenica je da mnogi nisu sretni kada saznaju da su predmet novinarske istrage jer će se na vidjelo iznijeti stvari koje neko nastoje držati u tajnosti – koruptivna ponašanja, neprimjerene veze, neosnovano bogaćenje i slično. U takvim situacijama, za pojedince je novinarski rad prijetnja i nastojat će uzvratiti – napadom, pokušajem zastrašivanja, možda sabotažom u pristupu podacima. Koliko su novinari izloženi prijetnjama i opasnostima zavisi od teme koju rade i posljedica koje mogu izazvati njihova otkrića. Za novinara je najbitnije prvo da sam nema ništa što bi ga moglo diskreditirati, da se drži činjenica koje je dokazao i da ima podršku redakcije u kojoj radi“, ističe ona.

Reporteri bez granica (RSF) istakli su u nedavno objavljenom godišnjem izvještaju da je novinarstvo, „glavna vakcina“ protiv dezinformacija, potpuno ili djelimično blokirano u 73 odsto, odnosno u 130 od 180 zemalja svijeta, dok se Bosna i Hercegovina nalazi na 58. mjestu. Došlo je do dramatičnog pada slobode medija od početka pandemije COVID-19 širom svijeta, objavili su Reporteri bez granica u svom godišnjem izvještaju Svjetski indeks slobode medija, a zemlje Zapadnog Balkana nalaze se u narandžastoj zoni što je ocjenjeno kao “loše” stanje sloboda medija. Zemlje sa problematičnim odnosom prema medijskim slobodama su klasifikovane kao “vrlo loše”, “loše” ili “problematične” sredine, te su prema tome identifikovane crnom, crvenom ili narančastom bojom na mapi Svjetske slobode medija.

U izvještaju za BiH posebno je istaknut politički uticaj na medije.

„Nastavlja se manipulacija medijima u političke svrhe, posebno u javnim emiterima, ali i u onima u privatnom vlasništvu (pogotovo u online medijima). Iako je provedba zakona o kleveti napredovala, oni i dalje imaju efekat samocenzure na novinare. Bez obzira na to, istraživačko novinarstvo igra veoma važnu ulogu u društvu, a nekoliko online medija razotkrilo je značajne slučajeve korupcije. Ipak, niti jedan zakon nije poboljšao cjelokupno okruženje za novinare, niti jedan zakon o online medijima nije usvojen, niti je postignut napredak u transparentnosti vlasništva nad medijima. Pandemija Covid-19 potkopala je i ugrozila slobodu medija u 2020. godini. Vlada je održavala press konferencije bez fizičkog prisustva novinara, a zvaničnici su izbjegavali odgovoriti na ključna pitanja o važnosti vladinih mjera. Neki predstavnici vlasti i državnih institucija direktno su ometali rad novinara, a u nekim slučajevima su čak optuživali novinare za “netačno i zlonamjerno izvještavanje” – navodi se u izvještaju Reportera bez granica.

Dejan Šajinovic, novinar Nezavisnih novina navodi da se susretao sa prijetnjama u ovom poslu.

„Nekad u šali kažem da svaki novinar koji barem jednom u svojoj karijeri nije doživio neku vrstu prijetnje treba dobro da se zamisli da li svoj posao radi dobro. Suština kvalitetnog novinarskog posla je kritika loših pojava i anomalija u društvu i naravno da će takav rad izazvati reakcije onih koji se osjećaju prozvanima. Često kažem da nije problem u tome da prijetnji ima. Prijetnji prema novinarima ima u svim državama svijeta. Problem je u tome da li država štiti javni prostor i slobodu izražavanja na institucionalni način. Zato smatram da mi ne treba toliko da se bavimo pojedincima koji se osjećaju ugroženim onim što novinari pišu, već treba da razmišljamo o sistemskim rješenjima koji će na praktičan način štititi svačiju slobodu govora i njegovati kulturu dijaloga. Imao sam prijetnje i lične i sudske kroz neopravdane sudske postupke kroz koje su me pojedini visoki funkcioneri provlačili kao vid pritisaka i prijetnji“, navodi Šajinović.

On je istakao da novinarstvo u BiH jeste ugroženo, a da su politički pritisci samo jedan segment prijetnje koju novinarstvo u BiH proživljava.

„Naravno, politički pritisci su najgori oblik ugrožavanja novinarstva, jer ukidaju osnovno ljudsko pravo svakog člana društva da se slobodno izražava u javnom prostoru, i to od strane onih kojim je osnovni zadatak da čuvaju slobodu i institucionalnu nezavisnost svakog pojedinca u društvu. Pored političkih prijetnji novinarstvu, prijetnje dolaze i od „internetizacije“ medija, odnosno jurcanja za klikovima na portalima i privlačenje publike kreiranjem tekstova koji često u sebi sadrže površnost, senzacionalizam, otvorenu pornografiju, pojednostavljivanje kompleksnih tema i ispuštanje činjenica radi ugađanja publici. Naravno, sve ovo je bilo prisutno i u „klasičnom“ novinarstvu, ali su kvalitetni mediji uspjevali da odole ovim iskušenjima jer su prihodi bili puno stabilniji a publika voljnija da kvalitetni sadržaj adekvatno plati“, kazao je Šajinović.

Odluku o obilježavanju Svjetskog dana slobode medija donijela je Generalna skupština UN-a 1993. godine, a na taj dan UNESCO tradicionalno održava konferenciju na kojoj učestvuju medijski radnici, organizacije za slobodu štampe i specijalizovane agencije UN-a kako bi procijenili stanje u medijima širom svijeta.

Na ovaj datum odaje se i priznanje svim novinarima koji su izgubili život radeći svoj posao. UNESCO dodjeljuje nagradu za slobodu medija “Guillermo Cano”, nazvanu po kolumbijskom novinaru koji je ubijen ispred kancelarije lista El Espectador u Bogoti 17. decembra 1986. godine zbog članaka koji su smetali narko-kartelima.