Smoreni od Zoom-a: različiti uticaji na introverte i ekstroverte
Video alati utiču na obje vrste ljudi – ponekad na iznenađujuće načine
Piše: Aili McConnon
Tokom godinu dana pandemije Covid-19, sve je više ljudi koji su upoznati sa “Zoom umorom“, premorom i izgaranjem uzrokovanim prekomjernom upotrebom alata za video konferencije, poput Zooma.
Zoom umor, međutim, može ljude pogoditi različito, ovisno o tome jesu li ekstroverti, ljudi kojima je potrebno više vanjskih podražaja za punjenje baterija, ili introverti koji se mogu iscrpiti prevelikom stimulacijom.
Iznenađujuće, neki medicinski stručnjaci kažu kako bi posljedice korištenja ovih video alata mogle biti teže za ekstroverte. Stvarnost je takva da oba ova tipa ljudi više vole lično druženje, čak iako to čine na potpuno drugačije načine. Evo osvrta na poteškoće s kojima se ekstroverti i introverti suočavaju zbog video konferencija i nekoliko rješenja, ovisno o tome na kojem dijelu spektra ličnosti se nalaze.
Ekstroverti: Umanjena korist od razgovora
Na početku pandemije, puno je ljudi je svoj radni i društveni kalendar prepunilo video konferencijama i virtualnim satima. Mnogima se – posebno ekstrovertima – to činilo kao pametan, zabavan i siguran način da vide ljude.
Iskustvo se, međutim, pokazalo manje korisnim za mnoge ekstroverte. “Zoom ne pruža iste povratne informacije kao razgovor uživo, pa je manje zadovoljavajući”, kaže Roger McIntyre, profesor psihijatrije i farmakologije sa Sveučilišta u Torontu.
Tokom video poziva, kaže dr. McIntyre, govor tijela i drugi vizuelni znakovi koji su često dio ličnog razgovora nisu u potpunosti prisutni. A to može posebno teško pasti ekstrovertima.
“Jedno područje u kojem ekstroverti briljiraju je trenutna obrada fizičkih znakova”, kaže William Lamson, docent psihologije na kliničkoj psihijatriji u Weill Cornell Medicine. No budući da su video pozivi “glave koje govore”, ekstroverti se na kraju “više fokusiraju i vjerojatno neće dobiti isti efekat kao kod razgovora uživo”, kaže dr. Lamson.
Ekstroverti takođe mogu narušiti neke od struktura koje platforme za video konferencija nameću, kaže Elias Aboujaoude, klinički profesor psihijatrije sa Sveučilišta Stanford. Na primjer, funkcije poput gašenja zvuka kontroliraju razgovor na način koji se ne događa kod razgovora uživo, kaže dr. Aboujaoude.
Dr. McIntyre sugeriše da ekstroverti koji žele poboljšati svoje iskustvo video konferencija eksperimentišu s ciljem poboljšanja svojih video razgovora. Veći ekrani, glasniji zvuk i zajedničke aktivnosti poput slušanja muzike mogu pomoći, kaže dr. McIntyre.
Za druge bi postavljanje različitih virtuelnih pozadina ili učestvovanje u većim skupinama kako bi se povećala količina podražaja moglo biti zabavno, kaže Allison Baker, dječji i perinatalni psihijatar iz opće bolnice Massachusetts. “Ekstroverti traže i napreduju u interakcijama s puno ljudi”, kaže dr. Baker, koji je također instruktor na Harvard Medical School. “Virtualne platforme za sastanke mogu biti posebno energične”, kaže ona, “jer nude kapacitet za istovremeno povezivanje sa više od 100 lica.”
Stvaranje boljih Zoom doživljaja, međutim, ne znači obavljanje više video poziva, kažu stručnjaci. Svaki pojedinac mora pronaći pravu ravnotežu. Ken Schmitt, izvršni regrut iz San Diega, kaže da je koristio Zoom za druženje, pa je čak organizovao Zoom proslave za 40 osoba za svoj i 50-ti rođendan svoje supruge u 2020. Sad je smanjio komunikaciju jer je otkrio da pati od Zoom umora svaki dan zbog svojih virtualnih poziva vezanih za posao.
“Prekidam svoj dan i Zoom umor mini treninzima poput trčanja gore-dole stepenicama 10 minuta ili izvodim psa u šetnju”, kaže gospodin Schmitt.
Introverti: Kontrola količine
Za introverte, struktura i kontrole platformi za videokonferencije mogu biti donekle utješne u poređenju s tipičnim društvenim interakcijama na radnom mjestu.
“Manje je spontanih razgovora u kuhinji, što često nije njihova jača strana i ponekad im može izazvati tjeskobu”, kaže dr. Aboujaoude.
Video sastanci imaju prekide i smetnje koje introvertima koji brinu o tome kako izgledaju drugima mogu ponuditi pokriće. “Introverti mogu biti žestoki kritičari prema sebi i svom društvenom nastupu i zato često promišljaju o tome što su rekli u društvu”, kaže dr. Aboujaoude. Kad ljudi očekuju da će male stvari poći po zlu – poput smrzavanja slika na ekranu – to im može pomoći da se osjećaju manje odgovornima za to kako su izgledale njihove vlastite izvedbe.
U nekim društvenim kontekstima, poput prvih spojeva, mnogi introverti zapravo više vole video susrete, kaže Wes Colton, trener introverta.
Ipak, videopozivi predstavljaju poseban izazov za introverte. Prvo, tokom većine virtualnih sastanaka, s više učesnika koji se međusobno promatraju, “osjećate se kao da vas neprestano posmatraju”, kaže dr. McIntyre. “Introverti više vole kontrolisati ko se nalazi u njihovom ličnom prostoru i koliko dugo.”
Ili, kako kaže dr. Aboujaoude, „Zoom poziv s 15 lica koja vas gledaju može izazvati iscrpljenost ako se prirodno radije srećete s ljudima jedan na jedan ili u malim grupama.“
Štaviše, govor pred grupom ljudi rijetko je lak zadatak za introverte koji više vole individualne razgovore. Razgovor s jednom osobom takođe nudi pauze koje, iako su ponekad neugodne, mogu dati vremena da razmislite o novoj misli. Pauze na ekranu, međutim, mogu zbuniti. Je li osoba završila s govorom? Ili je internet veza uzrokovala smrzavanje ekrana? “Pauze ili šutnja između misli se čine nepodnošljivijima i teže ih je protumačiti zbog toga što je u pitanju video”, kaže dr. Lamson.
Još jedna karakteristika video sastanaka su posebno izazovna za introverte: oni neugodni trenuci kada djeca, kućni ljubimci ili sustanari lutaju pozadinom.
“Jedne sekunde sam psiholog, pa otac, pa muž”, kaže dr. Lamson. “Potreba za stalnim prebacivanjem može uzrokovati umor.”
Kako bi ublažili neka od ovih problema, dobar prvi korak za introverte je ukidanje neobaveznih video poziva tamo gdje je to moguće i prebacivanje poziva iz Zoom razgovoa na telefonske pozive, kaže dr. McIntyre.
“Kontrola količine je presudna za svakoga”, kaže on. Kraći videopozivi ili ukidanje opcije kamere takođe mogu pomoći.
Za video pozive koje nije moguće izbjeći i koji uključuju veliku ili posebno razgovorljivu grupu, upotreba chata ili tipke za podizanje ruke može olakšati prepoznavanje i priliku za govor, kaže dr. Baker.
Prethodno postavljanje granica takođe može pomoći, kaže dr. Lamson. To može biti i na način da drugima na početku poziva kažete kada trebate otići, tako da ne zaglavite pokušavajući elegantno izaći iz razgovora.
Izvor: www.wsj.com
Preuzeto sa: prime.ba