Poezija petkom: Đorđe Čereković

Ovog petka predstavljamo vam mladog autora Đorđa Čerekovića sa njegovom pjesmom “Sitni sati”.

Đorđe Čereković rođen je 1996. godine u Banjaluci. Živi u mjestu Gornji Vijačani. Opština Prnjavor. Prve stihove napisao je krajem srednje škole. Pjesme piše prvenstveno iz hobija i smatra kako današnje društvo jako malo pažnje pridaje poeziji, kao vrhuncu književnosti gdje je iskazano ljudsko osjećanje. Trenutno radi kao novinar na televiziji TV K3 i piše za novine “Naš zavičaj” iz Prnjavora.

“Poetsko nadahnuće postalo je moj sastavni dio života bez koga ne mogu funkcionisati i potpuno ima jednak uticaj u mom organizmu kao što imaju i voda i hrana koje kao i poezija daju snagu organizmu. Posebnu draž mi uvijek stvara ljubavna poezija koja po mom mišljenju za svakog pjesnika uvijek mnogo znači i predstavlja jedno specijalno pogonsko gorivo u pjesničkom stvaranju, pri čemu se dobija jedna nevjerovatna nadnebeska snaga, jer ljubavna inspiracija daje motiv života”, kaže ovaj mladi talentovani čovjek.

SITNI SATI

Gledam u vjetar što kroz mrak gazi,
donosi mi svježe mirise kiše.
Ali duša budna, teško diše,
jer na javi niko ne dolazi.

Kiša se već polako sprema,
njen šum san mi donijet’ neće.
Bol mi opet tijelom kreće,
jer tebe sada ovdje nema.

Nema te da ispuniš, mrak ovaj,
niotkuda moja vilo, tebe nema.
Suza iz’ oka poteći se sprema,
zar ne čuješ ti moj vapaj.

Ti gromka kišo, na tren prestani,
mora san opet da mi dođe.
Njen lik kroz glavu da mi prođe,
u meni će sunce da se razgrani.

Ali kiša za to ne mari,
lupajući od prozore pada.
Besana moja duša strada,
jer tvog lika ne mogu osjetiti čari.

Mučan sam i bolan u ove sate,
budan ne mogu da te gledam.
Samo jadu mogu da se predam,
jer nema snova da te vrate.

Pripremila: Mihaela Amidžić