INTERVJU: Dajana Balaban, autorka i voditeljka emisije “Petkom sa Dajanom Balaban”

Novinarstvo je zanimljiva i interesantna profesija, s mnogo izazova, u kojoj se multitasking i informisanost podrazumijevaju, a koja obuhvata sve oblasti: politiku, kulturu, sport, ekonomiju, te profesija u kojoj ljubav i motivacija igraju veliku ulogu.

“Nema ljepšeg poziva nego biti oduševljen, osvjedočen i vješt novinar. Takav je novinar zamjenik starih tribuna i apostola, zbližavalac ljudi i naroda, branitelj slabih, vječni mučenik novosti, sluga svog iskrenja…”, tako je o novinarskom pozivu pisao Antun Gustav Matoš, pjesnik, esejista, feljtonista, novelista i putopisac.

O novinarskom pozivu, novinarstvu kao profesiji, medijma, mladima i mnogim drugim temama, ovaj put razgovaramo sa djevojkom koja ruši stereotipe koji vladaju u javnom diskursu da su mladi uspavani, apatični i nezainteresovani za promjene u društvu. Novinarstvom se počela baviti još 2015. godine i to u Centru za informisanje i kulturu u Kozarskoj Dubici, a vrata za ozbiljniji ulazak u svijet novinarstva otvorila joj je autorska emisija “Petak sa Dajanom Balaban”, koja je počela sa emitovanjem 2018. godine na programu TV Kozarske Dubice. Prije toga bila je urednica, autorka i voditeljica emisije “Život mladih”, te voditeljica brojnih događaja u Republici Srpskoj. Kaže da se rano odlučila da novinarstvo bude njen pravac za budućnost, jer ju je oduvijek privlačila kamera, mikrofon, zanimljivi ljudi i mnoge druge stvari.

Upoznajmo Dajanu Balaban.

Zdravo Dajana! Prije svega, hvala ti što si prihvatila poziv i odvojila vrijeme da govoriš za portal Banjaluka Mladi.

Zdravo, Mihaela i hvala vam na pozivu! Zaista, čast i zadovoljstvo mi je biti dio vašeg portala.

Za početak razgovora, reci nam nešto više o tome kada si se počela susretati s radom u medijima i zbog čega si se opredijelila raditi kao novinarka u elektronskom mediju, a ne u novinama?

Kao djevojčica odlučila sam da želim biti novinarka, još tada sam negdje vidjela da je to zapravo ono što meni pristaje i što mogu sa sigurnošću reći da je moj teren. Karijeru sam započela u Centru za informisanje i kulturu u Kozarskoj Dubici, kao srednjoškolka. Do saradnje sa njima je došlo spontano. Nakon moje održane književne večeri u Domu kulture u Kozarskoj Dubici, na kojem je među prisutnima bila i direktorica Centra Dijana Kondić koja me je obradovala svojim utiskom da mogu ostvariti velike uspjehe na polju književnosti u budućnosti, sa zadovoljstvom i radošću mi je ponudila da budem dio njihove novinarske priče i tako mi je otvorila vrata za dalje napredovanje. Tu su nastale brojne emisije, koje još uvijek pamtim. Neko sam koga su uvijek elektronski mediji više privlačili i mislim da će tako ostati i u budućnosti. Novine me nisu nikad privlačile, volim kameru, taj lični kontakt sa ljudima, reflektore, mikrofon i studio.

Tvoja prva emisija bila je “Život mladih”. Koliko si tada imala godina i kako je došla ideja o uređivanju i vođenju emisije za mlade? Koji je njen bio cilj bio?

Od samog početka moja želja je bila da radim sa djecom i sa mladima. Imala sam tu sreću da na početku karijere dobijem autorsku emisju, što je san svakog mladog novinara. Kada sam prihvatila poziv direktorice Dijane Kondić, odmah sam dala prijedlog o nazivu emisije, o samom konceptu emisije, te dobila odgovor da sve što sam zamislila mogu i da realizujem. Tada sam imala nekih petnaest, šesnaest godina i bilo mi je nezamislivo da moja emsija može da postane popularna u mom gradu. Naziv emisije “Život mladih” nastao je spontano, a cilj je bio da više napravim prostora za mlade, jer sam težila ka tome da se njihov glas čuje. Cilj emisije bio je i da se promoviše znanje, talenat i uspjeh mladih ljudi. Govorilo se o njihovim ciljevima, planovima, životu i slično. Takođe emisija je obuhvatala i različite sadržaje iz svijeta ljepote, muzike, sporta, mode… Gosti emisije “Život mladih”, bili su djeca uzrasta od četiri godine, pa sve do 27. Teme sam obrađivala za taj uzrast. Sada sam ponosna što sam bila hrabra i uporna da svoje snove pretvorim u stvarnost. Upravo ta upornost i rad su nešto što sam uvijek isticala. Ponosna na čitav projekat koji je iza mene, a najviše na to što sam kroz emisiju upoznala veliki broj mladih i uspješnih ljudi. Danas sam sa mnogima od njih koji su bili moji gosti u kontaktu i često pijemo kafe, imamo posebne razgovore i rado se prisjećamo moje prve emisije. To je dokaz da ono što radite, radite ispravno.

Danas su mediji centralni dio života mladih ljudi, pa samim tim utiču i na njihovo ponašanje, komunikaciju i razmišljanje. Tvoje mišljenje, da li u bh. medijima nedostaje televizijskih emisija i sadržaja za mlade?

Mišljenja sam da nam nedostaje mnogo sadržaja za mlade ljude. Nažalost, svjedoci smo da imamo previše političkih emisija, a najmanje emisija koje su posvećene mladim ljudima. Društvene mreže, mediji, portali utiču na ljudsko ponašanje I njihovo razmišljanje. Mnoge medijske kuće svoj akcenat stavljaju na politička dešavanja, dok su im mladi ljudi na posljednjem mjestu. Mislim da je došlo vrijeme, gdje moramo mijenjati stvari i da više prostora dajemo mladim ljudima, jer oni su najveći resurs našeg društva.

“Petak sa Dajanom Balaban”, tvoja je druga autorska emisija, koja je počela sa emitovanjem prije dvije godine i koja i danas traje. Koja je ciljna publika kojoj se Dajana obraća i koje su teme zastupljene?

Emisija “Petak sa Dajanom Balaban” je emisija koja traje i koja će da traje. Ova emisija se razlikuje dosta od emisije “Život mladih”, jer ovdje imamo akcenat na politička dešavanja, obrađujemo zanimljive teme, teme za odrasle, tako da moja ciljna grupa su odrasli, preko osamnaest godina. Emisija “Petak sa Dajanom Balaban” je emisija koja je prvo emitovana na RTV Kozarska Dubica, dok prošle godine je počela sa emitovanjem na novoj OPDTV. Isti koncept je ostao, poziv naravno svima je uvijek otvoren i ono sto me najviše raduje, mladi su hrabri, javljaju se, predlažu mi svoje neke ideje, vizije i sl. Trudim se da u emisiji razgovaramo o svim važnim pitanjima o mladima, kao sto su odlazak mladih, nezaposlenost i dr. Do sada sam imala oko 50 gostiju u svojoj emisiji i svi su bili mladi, uspješni i ostvareni ljudi. Razgovaramo najčešće o tome kako su postigli svoje rezultate, koliko su bili uporni, da li se rad i trud u Republici Srpskoj isplati, da li ima prostora za sve mlade u našoj zemlji i sl.

Profesija za koju si se odlučila, zahtijeva mnogo. Konstantno učenje, temeljno pripremanje za emisije itd. S druge strane, mnogi misle kako novinar može da bude svako. U očima drugih ljudi novinari, a prvenstveno voditelji su osobe koje su stalno sređene, postavljaju laka pitanja, sve djeluje tako jednsotavno. Kako to komentarišeš i koliko traju tvoje pripreme za emisiju?

Ništa nije lako, ali sve se isplati. Svaki poziv traži posvećenost, disciplinu, rad, nadograđivanje znanja, kreativnost i energiju. To je tačno da ljudi imaju misljenje da je novinar lako biti. Naš poziv traži brzinu, energiju, snalažljivost i upornost. Nije sve onako kako izgleda. Novinari su ljudi koji ne smiju da odustaju ili posustaju. Temeljna priprema je ključ kvalitetne emisije. Vazno je da imate dobar odnos sa svojim saradnicima, snimateljima, toncima, da dobro upoznate sagovornika, da analizirate temu i budete sigurni da ste napravili sve što je potrebno kako biste realizovali uspješno emisiju. Potrebno mi je sedam dana kako bih pripremila sve za snimanje.

Tvoje misljenje o formalnom obrazovanju novinara, praksi studenta, ali i o tome da li ima prostora za mlade ljude? Na koji način bi ti pomogla mladima koji se odluče baviti novinarstvom?

Mladi ljudi moraju da budu svjesni da bez kontinuiranog rada nema ništa. Svako ko radi u bilo kojoj emisiji kao autor, urednik ili voditelj nosi veliku odgovornost ili bi je barem trebao uvijek biti svjestan. Morate nekada da zavrnete rukave, radite i pod pritiskom, da date sve od sebe, a tek tada ćete biti svjesni da nije lako doći do cilja. Dosta se razlikuju teorija i praksa, sve je to drugačije. Samo upornost, rad i slobodno što ne znate morate da pitate, jer samo na taj nacin vi možete da budete uspješni. Prostora za mlade ljude ima. Ja sam ponosna sto sam godinama vanjski saradnik ministarstva rada i boračko-invalidske zastite u Vladi Republike Srpske, dato mi je povjerenje da budem voditeljka na važnim istorijskim događajima u Republici Srpskoj. Ovom prilikom, želim da se zahvalim timu koji radi zajedno sa mnom to je Miroslav Maričić, neko od koga sam naučila mnogo toga. Prostora ima, ja sam krenula u svijet novinarstva, radila svoju emisiju “Život mladih” i uporedo sam išla u srednju školu. Bilo je teško, ali ovo je dokaz da mlad čovjek može da uspije samo ako želi. Morate da kucate na vrata, da pitate, da tražite prostora za sebe, ali da ne odustajete. Morate biti uporni! Ja sam uvijek tu da pomognem, da pružim sve što jedan mlad novinar želi da nauči i uvijek imam vremena za one koji žele da napreduju.

Tvoje mišljenje, treba li za novinarski poziv talenat, ili se sve može naučiti i šta čini po tebi dobrog novinara?

Mišljenja sam da čovjek koji ima talenat za svoj poziv da je on daleko uspješniji od onoga sto je naučio da radi taj poziv. Ako imate talenat, vama je dosta manje potrebno da neke stvari uočite, da ispravite, a i više imate želje da napredujete i da uživate u svom poslu. Komunikacija, solidarnost, pa čak i kolegijalnost su stvari koje su ključne i čine dobrog novinara.

Uzori u novinarstvu i životni moto Dajane Balaban?

Moj moto je ako dovoljno želim, dovoljno ću i uspjeti. Vodim se time da bez rada, reda i discipline nema uspjeha. Hm, kad su u pitanju moji uzori imam ih mnogo. Ne mogu da izaberem jednog, jer ih je više, a svi mi oni daju motivaciju da budem što je moguće bolja verzija sebe. Nastojim da ne kopiram nikoga, već da budem svoja.

Imaš li neku anegdotu s snimanja emisije sa gostima da podijeliš sa našim čitaocima?

Anegdota uvijek ima. Mislim da smo moja ekipa iza kamera i ja u svakoj emisiji barem nekoliko puta prasnuli u smijeh. U jednoj sam emisiji čak morala da napustim studio, jer nisam mogla da izgovorim ni riječi zbog smijeha. A jednom mi se desilo da snimam tri dana novogodišnji program i treći dan sam došla u sasvim drugačijim štiklama, tako da sam tek shvatila da sam pogriješila, kada smo pregledali sav materijal.

Za kraj razgovora, sa kojim željama si si zakoračila u 2021. godinu i gdje sebe vidiš u narednih deset godina?

U 2021. godinu ušla sam srećna, zadovoljna i zdrava. Moje želje su uvijek iste, a to je da ostanem zdrava, srećna, ispunjena i što više da imam mogućnosti da radim ono što najviše volim. Ove godine očekujem da realizujem mnoge projekte, jedan od projekata je moja nova emisija “Mojih 30 minuta”. Iza mene su uspješne godine, podrazumijeva se, bio je to cjelodnevni rad sa mnogo iskušenja, poslovnih odluka i poteza za koje je trebalo hrabrosti. Sada treba da nadmašim svoja lična očekivanja i da ove godine napravim što je moguće bolje poslovne poteze i naravno velike uspjehe. Voljela bih da ova godina bude godina koju cu pamtiti po lijepim stvarima, po kvalitetnoj saradnji sa mojim klijentima i saradnicima i da će sve biti onako kako treba. Godina je počela sa mnogim ponudama, a sada je sve na meni, mudro i pametno čovjek treba donijeti odluku šta izabrati, sta prihvatiti i u kom pravcu treba da ide. Za nekih deset godina, vidim sebe kao porodičnu zenu, koja ima svoju firmu i koja je u svakom smislu srećna, zadovoljna i ispunjena.

Intervju vodila: Mihaela Amidžić