Emocionalno inteligentni ljudi za napredak koriste briljantnu frazu od 4 riječi

Kada se osjećamo zaglavljeni i preplavljeni, tada nikako nije vrijeme da gledamo naprijed. Moramo nešto drugo da uradimo umjesto toga. Dešava se da ljudi koji vode male biznise, često se bore protiv tog osjećaja – osjećaja da nisu dovoljno dobri.

Na primjer, kraj je dana, a pred nama je još brdo zadataka koje moramo da završimo. A između posla, druženja sa porodicom i milion drugih stvari, ne znamo kako će se to ikada završiti. I imamo osjećaj kao da je posao zapeoi kao da smo zaglavljeni.

Evo sjajnog savjeta kako da se riješimo ovog osjećanja:

Ne treba da se fokusiramo na put koji je pred nama. Umjesto toga, pogledajmo dokle smo stigli.

– Pogledaj dokle si stigao/stigla.

Te četiri riječi mogu nam neizmjerno pomoći. Neki to vole da to zovu „Pravilo ponovne procjene“; i to je jedno od pravila emocionalne inteligencije, jednostavni okviri koji nam pomažu da razumijemo i upravljamo svojim emocijama u teškim trenucima.

Šta je pravilo ponovne procjene ili pravilo preispitivanja? Kako nam može pomoći da prestanemo da mislimo da nismo dovoljno dobri i da krenemo naprijed?

Pravilo preispitivanja je ukorijenjeno u proučavanju emocija i pamćenja. U radu pod naslovom „Asimetrija čeonih/pozadinskih vjetrova“, dva psihologa, objašnjavaju da u životu težimo da se fokusiramo na prepreke i izazove (čelni vjetar) i brzo gubimo pojam o pozitivnijim dešavanjima. (pozadnski vjetar).

Istraživači su pokazali da je način za borbu protiv ove tendencije odvajanje vremena da razmislimo o tome šta je dobro prošlo. Na primjer, studija iz 2005. koju je vodio psiholog Martin Seligman otkrila je da pet do deset minuta svakog dana pišući o stvarima koje su dobro išle povećava sreću učesnika tokom šest mjeseci.

Zato je pravilo ponovne procjene od velike pomoći. Kad god se osjećamo neproduktivno ili se plašimo da nećemo uspjeti u onome što je pred nama, trebamo odvojiti vrijeme da razmislimo, da budemo zahvalni za ono što smo postigli.

Kada ovo uradimo, postižemo dvije stvari:

1. „Treniramo“ svoj mozak da cijeni pozitivnost, jačajući nervne puteve kako bismo lakše zapamtili i cijenili ove elemente.
2. Motivišemo sebe da idemo dalje.

Recimo da dođemo do kraja dugog radnog dana i osjećamo se poraženo. U poređenju sa onim što je ostalo da uradimo, jedva da smo postigli nešto. Fokus nam je naravno na putu ispred nas.

Ali gledajući unazad, šta smo uspjeli da postignemo…

• Da li smo unaprijedili projekat ili zadatak?
• Da li smo smislili neke nove ideje?
• Da li smo obavili neke male zadatke, možda e-poštu ili zadatke?
• Da li smo odvojili toliko potrebno vrijeme za sebe, što će nam pomoći da uradimo više sutra?
• Da li smo još nekome pomogli u onome što je trebalo da urade?

Čak i ako je odgovor na sva ova pitanja ne, bar smo preživjeli dan… To je, samo po sebi, dostignuće.

Pravilo preispitivanja nam daje moć da mijenjamo svoju perspektivu i stav. Put koji je pred nama i dalje će biti pun izazova. Ali sutra je novi dan, pun novih mogućnosti. Za sada, budimo zahvalni za ono što smo postigli i za ono što imam.

Dakle, sljedeći put kada osjetimo da jednostavno nismo dovoljno dobri, podsjetimo se Pravila ponovne procjene: Pogledaj dokle si stigao.

To će nam pomoći da shvatimo koliko smo već postigli i daće nam snagu da nastavimo.

Preuzeto sa: ultra.ba