Kako Coca-Cola, Netflix i Amazon uče iz neuspjeha

Previše lidera živi u strahu od grešaka, pogrešnih koraka i razočaranja. Ali ako niste spremni na neuspjeh, niste spremni učiti.

Zašto, odjednom, toliko uspješnih poslovnih lidera poziva svoje kompanije i kolege da prave više grešaka i prihvate više neuspjeha?

U maju, odmah nakon što je postao izvršni direktor Coca-Cola Co., James Quincey pozvao je obične menadžere da prevaziđu strah od neuspjeha koji je pratio kompaniju od fijaska “Nove Coca-Cole” prije toliko godina. “Ako ne pravimo greške”, insistirao je, “ne trudimo se dovoljno.”

U junu, čak i dok je njegova kompanija uživala neviđeni uspjeh sa svojim pretplatnicima, izvršni direktor Netflixa Reed Hastings brinuo se da njegova fantastično vrijedna streaming usluga ima previše hit emisija i da otkazuje premalo novih emisija. “Naš omjer pogodaka je trenutno previsok,” rekao je na tehnološkoj konferenciji. „Moramo da preuzmemo više rizika…da pokušamo više ludih stvari…trebalo bi da imamo veću stopu otkazivanja u cjelini.”

Čak i izvršni direktor Amazona Jeff Bezos, vjerovatno najuspješniji poduzetnik na svijetu, iznosi što direktnije argumente da su rast i inovacije njegove kompanije izgrađeni na njenim neuspjesima. “Ako ćete prihvatiti hrabre opklade, to će biti eksperimenti,” objasnio je ubrzo nakon što je Amazon kupio Whole Foods. “A ako su eksperimenti, ne znate unaprijed hoće li uspjeti. Eksperimenti su po svojoj prirodi skloni neuspjehu. Ali nekoliko velikih uspjeha kompenzira desetine i desetine stvari koje nisu uspjele.”

Poruku ovih izvršnih direktora lako je razumjeti koliko ju je većini nas teško primijeniti u praksi. Ne mogu vam reći koliko poslovnih lidera srećem, koliko organizacija posjećujem, koje podržavaju vrline inovativnosti i kreativnosti. Ipak, mnogi od ovih istih lidera i organizacija žive u strahu od grešaka, pogrešnih koraka i razočaranja – zbog čega imaju tako malo inovacija i kreativnosti. Ako niste spremni na neuspjeh, niste spremni učiti. Osim ako ljudi i organizacije ne uspiju nastaviti da uče tako brzo kao što se svijet mijenja, nikada neće nastaviti rasti i razvijati se.

Dakle, koji je pravi način da pogriješite? Postoje li tehnike koje omogućavaju organizacijama i pojedincima da prihvate neophodnu vezu između malih neuspjeha i velikih uspjeha?

Smith College, škola za sve žene u zapadnom Massachusettsu, kreirala je program pod nazivom “Failing Well” kako bi naučila svoje učenike onome što bismo svi mogli naučiti. “Ono što pokušavamo naučiti je da neuspjeh nije greška učenja, već karakteristika,” objasnila je Rachel Simmons, koja vodi inicijativu, u nedavnom članku New York Timesa. Zaista, kada se studenti upišu na njen program, dobijaju Potvrdu o neuspjehu koja kaže da su „ovim ovlašteni da zeznu, bombardiraju ili propadnu“ u vezi, projektu, testu ili bilo kojoj drugoj inicijativi koja se čini izuzetno važnom i “i dalje biti potpuno dostojan, potpuno odličan čovjek.” Učenici koji su spremni podnijeti neuspjeh manje su krhki i odvažniji od onih koji očekuju savršenstvo i besprijekoran učinak.

To je lekcija koju vrijedi primijeniti i u poslu. Patrick Doyle, izvršni direktor Domino’s Pizza od 2010. godine, imao je jednu od najuspješnijih sedmogodišnjih trčanja bilo kojeg poslovnog lidera u bilo kojoj oblasti. Ali svi trijumfi njegove kompanije, insistira on, zasnovani su na njenoj spremnosti da se suoči sa verovatnoćom grešaka i pogrešnih koraka. U prezentaciji ostalim izvršnim direktorima, Doyle je opisao dva velika izazova koji stoje na putu kompanijama i pojedincima da budu iskreniji prema neuspjehu. Prvi izazov, kaže on, je ono što on naziva “pristrasnost propuštanja” – realnost da većina ljudi s novom idejom odlučuje da ne nastavi s tom idejom jer ako nešto pokušaju i ne uspije, neuspjeh bi mogao naštetiti njihovoj karijeri. Drugi izazov je prevazići ono što on naziva „averzijom prema gubitku“ — tendenciju da ljudi igraju da ne izgube, a ne da igraju na pobjedu, jer je za većinu nas „bol gubitka dvostruko veći od zadovoljstva pobjede“.

Stvaranje “dozvole za neuspjeh daje energiju”, objašnjava Doyle, i neophodan uslov za uspjeh – zbog čega je svoju prezentaciju, uz izvinjenje za film Apolo 13 , nazvao “Neuspjeh je opcija”. A to je možda i najvažnija lekcija od svega. Samo pitajte Reeda Hastingsa, Jeffa Bezosa ili novog izvršnog direktora Coca-Cole: Nema učenja bez neuspjeha, nema uspjeha bez neuspjeha.

Izvor: hbr.org

Preuzeto sa: manager.ba