Venecija ima svoju gondolu, Banja Luka dajak
Istorija dajaka duga je, kažu, koliko i istorija samog grada na Vrbasu. Od svog postanka ova vrsta čamca imala je specifičan izgled i oblik prilagođen brzoj rijeci, a tokom svog razvoja, nailazio je na brojne prepreke.
Istorija dajaka duga je, kažu, koliko i istorija samog grada na Vrbasu. Od svog postanka ova vrsta čamca imala je specifičan izgled i oblik prilagođen brzoj rijeci, a tokom svog razvoja, nailazio je na brojne prepreke. Posebno u periodu autrograske vladavine tokom koje su brojni čamci istrunuli. Svoj moderni oblik dobija od porodice Zamolo, koja svoje korijene vuče iz Italije, a koja je pravljenjem ovog plovila i osnivanjem Dajak kluba, sačuvala njegovu tradiciju.
“Čamac je nekada bio mnogo duži i širi. Imao je nosivost oko jedne tone. Međutim, vremenom, kako je taj teret i prevoz gubio na značaju, nakon gradnje mostova, čamac je počeo da služi, isključivo, kao rekreacija, sport, razonoda”, rekao je Andrej Zamolo, višegodišnji prvak u trkama na Vrbasu.
Da je dajak napravljen tako da ne može da se prevrne, nije mit, pojašnjava Boris Savić, iz Dajak kluba “Banja Luka”. Tokom demonstracije na vodi pojašnjava nam da je zanimljivo to što mnogi miješaju dajak sa čamcem, jer je dajak, ustvari, šipka kojom se sam čamac odguruje.
“Vozač svojim tijelom, nogama odguruje čamac, oslanjajući se na ovu dršku. To je spoj jedne vještine pomoću koje vozač savladava brzake na Vrbasu. Inače, Vrbas je karakterističan kao jedna planinska rijeka, brza i relativno plitka na nekim dijelovima, tako da je čamac specifičan po tome što može da savladava te brzake, vozeći se uzvodno, što neki drugi čamci ne mogu”, rekao je Boris Savić, sekretar dajak kluba “Banja Luka”
Ovogodišnja sezona vožnje dajak čamcima, na radost dajakaša, započela je na prvom dajak pristaništu, koje je otvoreno polovinom juna, a trka u okviru manifestacije “Ljeto na Vrbasu” privukla je veliki broj turista. Međutim, pored oduševljenih turista, sve je više i zainteresovanih banjalučana koji pohađaju časove dajakaštva. Najmlađi polaznici imaju samo 12 godina, ponosno priča mladi instruktor Vuk Šućurović.
“Imali smo dvije grupe, jednu grupu smo već ispratili, to je bilo oko 20-ak polaznika. I u drugoj grupi je oko 15-ak, 20, takođe. Kroz nekih šest, sedam dana možete početi sami da se vozite nekim mirnijim dijelovima Vrbasa”, rekao je Vuk Šućurović, instruktor dajak kluba “Banja Luka”, kazao je.
Sve je više i zainteresovanih dama, koje polako gospodare dajakom na Vrbasu. Jedna od polaznica je i član rafting kluba Kanjon i kapiten ženske reprezentacije Milena Kolobarić.
“Stvarno moram da pohvalim naš grad i odziv djevojaka i dama u ovom sportu. Oduševljena sam što vidim da ih ima. I ovo je, možda, s jedne strane, vid poziva za djecu koja me prate da iskoriste ljeto, ako ne ovo, onda barem sljedeće godine. Da dođu na vodene sportove, da li bio dajak, kajak, kanu… Da iskoriste rijeku i ljude koji su, stvarno, požrtvovani”, kazala je Kolobarić.
Nekada je dajak predstavljao statusni simbol jedne porodice, a onaj ko ga je posjedovao, smatrao se veoma popularnim. Zahvaljujući njemu se trgovalo, ali i udavalo i ženilo.
Danas, umjesto gospode u prugastim majicama, dajake najčešće voze snažni momci koji spretno savladavaju sve riječne izazove, okružene zelenilom. Jer, nije samo dajak predodređen za Vrbas, nego je Vrbas predoređen za dajak, zaključuju naši sagovornici.
Preuzeto sa: akta.ba