Savjeti stručnjaka psihoterapije: Važno je postaviti granice u bilo kojoj vrsti odnosa
Postavljanje granica s drugim ljudima nije uvijek lako, pogotovo ako imamo posla s posebno teškom ili toksičnom osobom, a prema licenciranoj bračnoj i porodičnoj terapeutkinji dr Rachel Zar, postoji jedna previše česta greška, koju ljudi prave…
Prvo, hajde da zaista definišemo šta su granice…
Vjerovatno već imaš ideju o tome šta su granice u odnosima sa drugim ljudima, ali evo definicije: licencirana bračna i porodična terapeutkinja Elizabeth Earnshaw, opisuje granice kao nešto što se dešava kada možete osjetiti sebe, šta zapravo želiš i šta ti je potrebno u nekom odnosu i pristupiš tom svom unutrašnjem glasu da govori u svoje ime.
“Svi imamo ‘ograničenja’ i svi doživljavamo kršenja naših granica. Većinu vremena ljudi ne pokušavaju prekršiti vaše granice, jer jednostavno nisu svjesni šta su”, kaže Elizabeth Earnshaw, dodajući da ponekad, ovo se dešava kada sa drugima – ili sa samim sobom – nismo jasni u vezi sa svojim potrebama, odnosno šta mi ustvari želimo ili ne želimo.
Bez postavljanja zdravih granica, međutim, veze svih vrsta mogu postati pune neizrečenih riječi, ljutnje, bijesa, tuge, frustracije ili još gore konflikta. dr Rachel Zar o tome kako se nositi sa toksičnim članovima porodice, odlično ističe zdrave granice u odnosima i kako mi mislimo da zvuče, naspram onoga kako zapravo treba da zvuče, da bi bile efektivne. “To je postalo nešto kao popularna riječ, ta ideja granica, i mislim da je ponekad zbunjujuće u smislu, onoga što zapravo znači. Mislimo da postavljanje granice zvuči ovako: ‘Hej, mama, ne zovi me dok sam na poslu.’ Ali ono kako zapravo treba da zvuči je: ‘Ako me nazoveš tokom radnog dana, neću se javiti”, kaže ona.
Razlika? Drugi primjer dolazi sa mjesta s ovlaštenjima. To nije pitanje, to nije traženje dozvole i ne oslanja se na drugu osobu da poštuje tvoje granicu. Jasno im govori: Ako ćete se tako ponašati, ja ću ovako odgovoriti. “Radi se o tome kakva će biti vaša akcija i reakcija, umjesto da se oslanjaš na nekog drugog da uradi akciju, koja je unutar tvojih granica. To te stavlja na vozačevo mjesto. Stavlja tebi u ruke volan i kontrolu”, kaže dr Rachel Zar.
Suština je da je postavljanje granica, više o tome šta ćeš učiniti u određenoj situaciji ako tvoja granica nije ispunjena, a ne samo o onome šta druga osoba radi. Ne zaboravi ovo ključno pravilo kada sljedeći put moraaš postaviti granicu u nekom ondosu (porodični, ljubavni, poslovni, prijateljski) što će se sigurno dogoditi u svakodnevnom životu. Iako to u početku možda neće doći prirodno, što više budeš vježbao/vježbala svoju sposobnost da govoriš u svoje ime i držiš svoje granice, to će ti biti lakše.
Za kraj evo još nekoliko primjera:
Prijatelj te gnjavi stalno nekim medicinskim terminima, jer je hipohondar i svaki susret s njim ti je postao mučan. Kako bi postavio/postavila granicu, reci sljedeće: Sljedeći put kad budemo išli na kafu, idem ali samo pod uslovom da ne pričaš o medicinskim terminima i boljkama.
Roditelji ne poštuju tvoj izbor karijere ili trenutnog posla, konstantno te kritikujući i prigovarajući. Možeš im reći da se trudiš najbolje što možeš i da je to tvoj izbor i ako misle ponovo da ti stalno pridikuju nećeš to više da slušaš dok god ne promijene temu, nećeš ulaziti u te razgovore.
Kolega/kolegica na poslu te zatrpava poslom, koji ustvari treba on/ona da odradi ili da zajednički odradite nešto, ali se uvijek nekako ta osoba izvuče i ti odradiš većinu posla. Sljedeći put reci: Mnogo puta sam odradio/odradila tvoj dio posla, sada je vrijeme da preuzmeš odgovornost i da se ti uhvatiš posla, jer ja više ne želim raditi za dvoje.
Izvor: mindbodygreen.com
Preuzeto sa: ultra.ba