Zašto je teško odbaciti loše navike?

Navika je naučeni, tokom iskustva stečeni oblik ponašanja koji se obavlja automatski. Nastaje i učvršćuje se nakon većeg broja ponavljanja jednog istog obrasca, te vremenom to postaje radnja koja se primenjuje bez aktivnog učešća svijesti. Na primjer, pranje zuba, umivanje, zaključavanje vrata od stana i odlazak na posao svakodnevno istom putanjom često obavljamo mehanički. To našem mozgu daje prostora da se odmara ili fokusira na neke druge važne stvari i dok obavljamo ove radnje.

Po tome na koji način su se formirale, navike mogu biti svjesne i nesvjesne. Također, možemo ih posmatrati i u kontekstu pozitivnih i negativnih. Pozitivne navike su ona ponašanja koja su, prije svega dugoročno posmatrano, dobra za nas i nikog ne ugrožavaju, dok su negativne navike suprotno od toga – one su na kraće ili duže staze štetne za samu osobu, a ponekad i za bliske osobe iz njenog okruženja i/ili širi društveni kontekst. Dobre i loše navike, sveukupno posmatrano, značajno određuju naš način života.

Svako od nas je nekada naišao na teškoću da odbaci staru, lošu naviku (i ujedno usvoji novu, pozitivnu) – da prestane kasno da odlazi na spavanje, da počne zdravije da se hrani, da smanji vrijeme koje provodi na društvenim mrežama, da počne da vježba, da prestane da puši, da se kocka, i slično. U ovom tekstu pažnju ćemo posvetiti objašnjenju zašto se ovaj proces doživljava kao težak, mukotrpan, neprijatan.

Mehanizam koji nam omogućava da razvijemo navike je isti i kod pozitivnih i kod negativnih navika. Međutim, one navike koje stvaraju trenutno zadovoljstvo brže će se usvojiti, ali i teže odaciti. Dopamin i endorfin (hormoni zadovoljstva i sreće) koji prate određenu radnju pružaju pozitivno potkrepljenje koje je veoma značajna stavka u formiranju navika. Karakteristika Internet zavisnosti, ili konkretnije prekomjerne upotrebe društvenih mreža/video igrica je upravo ta – utiče na oslobađanje velike količine ovih neurotransmitera. To je ono zbog čega osoba nastavlja da iznova primenjuje isti obrazac – njeno tijelo ,,žudi’’ za dopaminom i endorfinom, a druge aktivnosti ili ne izazivaju njihovo trenutno lučenje ili ga izazivaju u manjoj meri pa zadovoljstvo ,,nije potpuno’’.

Princip trenutnog zadovoljstva (,,kratkoročnog hedonizma’’) važi i kada su u pitanju druge loše navike. Određena hrana (prije svega prosti ugljeni hidrati, kao na primjer, mliječna čokolada ili pomfrit) ima sličan efekat. Zbog toga, kada smo gladni lakše nam je da poručimo brzu hranu, nego da unapred sebi isplaniramo zdravije obroke, odemo u nabavku, i posvetimo određeno vrijeme pripremi jela. Međutim, ako osvijestimo da je brza hrana lako dostupna, ali loša po naše zdravlje, te da će, s druge strane priprema zdravijih obroka kroz neko vrijeme pokazati svoje benefite za našu kilažu, raspoloženje i cjelokupno zdravstveno stanje, a potom i donesemo odluku da smo spremni nešto da mijenjamo, na dobrom smo putu da tu naviku i promijenimo. Dobra vijest je da na lučenje endorfina i dopamina, koji su svakako neophodni za naše adekvatno mentalno i fizičko funkcionisanje, utiču i mnogobrojne pozitivne navike – fizička aktivnost, vrijeme koje provodimo u prirodi, vrijeme koje provodimo sa voljenim osobama, smijeh, redovan san i uravnotežena ishrana.

Stoga, da bismo lošu naviku odbacili, potrebno je da budu ispunjeni određeni uslovi. U nastavku teksta saznajte koji.

Osvješćivanje

Prvi korak, kao i kod svake promjene, jeste da osvijestite da imate problem, odnosno da priznate, prije svega sami sebi, da je određena navika loša. U tome Vam može pomoći da stavite na papir prednosti i mane koje dato ponašanje ima u Vašem životu pa da izvagate.

Donošenje odluke

Kada se problem osvijesti, potrebno je donijeti i odluku da nešto treba da se mijenja, da treba da preuzmete odgovornost za tu promjenu i da uložite trud jer promjena se neće desiti odmah i sama od sebe. U tome može pomoći informisanje i iščitavanje relevantne literature o tome zašto je određena navika štetna, kakve su posljedice dugoročno posmatrano, i slično. Na primjer, pušač koji je prihvatio činjenicu da je pušenje loše po njega, može čitati o štetnosti cigareta po njega i njegove najbliže i gledati fotografije pluća dugogodišnjih pušača na osnovu čega će donijeti i odluku da želi da radi na tome da odbaci ovu lošu naviku. Osobama kod kojih postoji zavisnost od društvenih mreža u donošenju odluke da mijenjaju tu naviku može pomoći informisanje o tome kako ova vrsta zavisnosti utiče na samopouzdanje, sveopšte socijalno funkcionisanje, raspoloženje.

Motivacija

Kada osoba ima unutrašnju motivaciju da nešto mijenja, promjena će se brže desiti i taj proces će biti lakši nego ukoliko je motivacija isključivo spoljašnja, odnosno kada postoje pritisci, zahtjevi, očekivanja, kada se nešto ,,mora’’. Dakle, bolje je da osoba sama zaista želi promjenu. Dobro koncipirani prethodni koraci svakako bi trebalo da pokrenu unutrašnju motivaciju. Preporučljivo je da osoba u procesu odbacivanja loše i usvajanja dobre navike izgradi sistem nagrade i kazne. Na primer, ako propusti trening, a nema opravdanje za to, kazna će joj biti da tokom tog vremenskog intervala koje bi provela na treningu nema pravo da radi ono što želi da prevaziđe (nema pravo da bude na društvenim mrežama, da jede slatkiše, da puši…).

Izbjegavanje okidača

Ako ste odlučili da želite zdravije da se hranite, izbegavajte da šetate recimo ulicama gde su restorani brze hrane u kojoj ste do nedavno uživali. Ako pokušavate da ostavite pušenje, logično je da neko određeno vreme izbjegavate zadimljene kafiće ili prostoriju za pušače na svom poslu. Dobro je da osobe iz svog okruženja upoznate sa odlukom da radite na odbacivanju određene navike kako bi imale razumijevanja za Vas. Kada govorimo o izbjegavanju, bitno je napomenuti sljedeće: ono je prihvatljivo u početnim fazama rada na promjeni (dok se organizam ,,čisti’’ od prekomerne upotrebe šećera, nikotina, navike da se telefon stalno drži u ruci, i slično), ali posle određenog vremena trebalo bi i da se izlažete okidačima – i, naravno, da im odolite, da ,,budete karakter’’, da dokažete sebi da ste jači i da ne mora stara navika da upravlja Vama.

Zamjenska aktivnost

Odbacivanje loše i usvajanje nove, bolje navike čvrsto su povezane radnje. Ukoliko nemamo alternativu za staru naviku, teže ćemo je napustiti. Nova navika treba da bude pozitivna, i neophodno je da znamo zašto je pozitivna, te koje ćemo dobrobiti imati od nje kroz neko vrijeme. Na primjer, alternativa smanjenju vremena koje se provodi na društvenim mrežama može biti čitanje ili nešto drugo što je osoba oduvijek željela da joj bude hobi – slikanje, crtanje, upisivanje u plesnu školu, i slično. U ovome može pomoći zapisivanje prednosti i mana novog ponašanja na čijem usvajanju se radi, te uvid da su prednosti mnogobrojne.

Strpljenje

Što je duže osoba rob neke loše navike, više će joj vremena trebati i da je se riješi. Samokriticizam, poređenje sa drugima, nedosljednost i brzo odustajanje čim se naiđe na prepreku, poteškoću, neprijatnost ili iskušenje nisu od koristi. Dugogodišnje navike su urezane u naš mozak, i potrebno je da to prihvatimo sa razumijevanjem. Ali, kao što su se one urezale, isto tako mogu i neke druge, pozitivne, samo je potrebno vrijeme, dosljednost i strpljenje.

vaspsiholog.com

Preuzeto sa: hocu.ba