Ego je neprijatelj dobrog vodstva

Liderstvo se odnosi na ljude, a ljudi se mijenjaju svaki dan. Ako vjerujemo da smo pronašli univerzalni ključ za vođenje ljudi, jednostavno smo ga izgubili. Ako dopustimo da naš ego odredi šta vidimo, čujemo i u šta vjerujemo, dozvolili smo da naš prošli uspjeh ošteti naš budući uspjeh.

Prvog dana kada je postao izvršni direktor Carlsberg grupe, globalne kompanije za proizvodnju piva i pića, Cees ‘t Hart je od svog pomoćnika uzeo ključnu karticu, tako da je mogao da ide direktno u svoju kancelariju na 20. spratu. Njegova kancelarija je pružala zadivljujući pogled na Kopenhagen. To su bile prednosti njegove nove pozicije, one koje su govorile o njegovoj moći i važnosti u kompaniji.

Cees je proveo sljedeća dva mjeseca prilagođavajući se svojim novim obavezama. Ali tokom ta dva mjeseca primijetio je da viđa vrlo malo ljudi tokom dana. Budući da se lift nije zaustavljao na drugim spratovima i da je samo odabrana grupa rukovodilaca radila na 20. spratu, on je rijetko komunicirao sa drugim zaposlenima u Carlsbergu. Cees je odlučio da se iz svoje kancelarije na uglu na 20. spratu prebaci na prazan radni sto u otvorenom planu na donjem spratu.

Na pitanje o promjenama, Cees je objasnio: „Ako ne sretnem ljude, neću saznati šta oni misle. A ako ne umiešam prste u pulsovanje organizacije, ne mogu efikasno voditi.”

Ova priča je dobar primjer kako je jedan lider aktivno radio kako bi izbjegao rizik izolacije koji dolazi s držanjem visokih pozicija. A ovaj rizik je pravi problem za više lidere. Ukratko, što se više vođe dižu u rangu, to su u većoj opasnosti da dobiju izražen ego. I što više njihov ego raste, to su u većoj opasnosti da završe u izolovanom balonu, izgube kontakt sa svojim kolegama, kulturom i na kraju svojim klijentima. Analizirajmo ovu dinamiku korak po korak.

Kako se dižemo u rangu, stičemo više moći. Uz to, ljudi će vjerovatnije htjeti da nam udovolje slušajući pažljivije, više se slažući i smijući se našim šalama. Sve ovo golica ego. A kada se ego zagolica, on raste. David Owen, bivši britanski ministar vanjskih poslova i neurolog, i Jonathan Davidson, profesor psihijatrije i bihejvioralnih nauka na Univerzitetu Duke, nazivaju ovo ” sindromom oholosti “, koji definiraju kao “poremećaj posjedovanja moći, posebno moći koja je povezana sa ogromnim uspjehom, održanim već godinama.”

Nekontrolirani ego može iskriviti našu perspektivu ili izokrenuti naše vrijednosti. Prema riječima Jennifer Woo, izvršne direktorice i predsjednice The Lane Crawford Joyce Group, najvećeg azijskog trgovaca luksuzom, „Upravljanje žudnjom našeg ega za bogatstvom, slavom i utjecajem glavna je odgovornost svakog lidera.“ Kada smo uhvaćeni u stisku ega žudnje za više moći, gubimo kontrolu. Ego nas čini podložnim manipulaciji; sužava naše vidno polje; i kvari naše ponašanje, često nas tjerajući da djelujemo protivno našim vrijednostima.

Naš ego je poput mete koju nosimo sa sobom. I kao i svaka meta, što je veća, to je ranjivija da bude pogođena. Na taj način, izraženi ego olakšava drugima da nas iskoriste. Budući da naš ego žudi za pozitivnom pažnjom, može nas učiniti podložnim manipulaciji. To nas čini predvidljivim. Kada ljudi to znaju, mogu igrati na naš ego. Kada smo žrtva naše vlastite potrebe da budemo viđeni kao veliki, na kraju nas navedu na donošenje odluka koje mogu biti štetne za nas same, naše ljude i našu organizaciju.

Preveliki ego takođe kvari naše ponašanje. Kada vjerujemo da smo jedini kreatori našeg uspjeha, skloni smo biti grublji, sebičniji i vjerovatnije je da prekidamo druge. Ovo je posebno tačno kada se suoče sa zastojima i kritikama. Na taj način nas ego sprječava da učimo iz svojih grešaka i stvara odbrambeni zid koji otežava da cijenimo bogate lekcije koje izvlačimo iz neuspjeha.

Konačno, ego sužava našu viziju. Ego uvijek traži informacije koje potvrđuju ono u šta želi vjerovati. U osnovi, veliki ego čini da imamo snažnu pristrasnost potvrde. Zbog toga gubimo perspektivu i završavamo u liderskom balonu u kojem vidimo i čujemo samo ono što želimo. Kao rezultat toga, gubimo kontakt s ljudima koje vodimo, kulturom čiji smo dio, i na kraju našim klijentima i dionicima.

Oslobađanje od pretjerano zaštitničkog ili izraženog ega i izbjegavanje vodenog balona važan je i izazovan posao. Zahtijeva nesebičnost, razmišljanje i hrabrost. Evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći:

• Razmislite o pogodnostima i privilegijama koje vam se nude u vašoj ulozi. Neki od njih vam omogućavaju da efikasno obavljate svoj posao. To je odlično. Ali neke od njih su jednostavno pogodnosti za promoviranje vašeg statusa i moći i konačno ega. Razmislite koje od svojih privilegija možete napustiti. To može biti rezervirano parking mjesto ili, kao u slučaju Cees’t Harta, posebna propusnica za lift.
• Podržite, razvijajte i radite s ljudima koji neće hraniti vaš ego. Unajmite pametne ljude sa samopouzdanjem da govore.
  Poniznost i zahvalnost su kamen temeljac nesebičnosti. Napravite naviku da odvojite trenutak na kraju svakog dana da razmislite o svim ljudima koji su bili dio vašeg uspjeha tog dana. Ovo vam pomaže da razvijete prirodni osjećaj poniznosti, tako što ćete vidjeti kako niste jedini uzrok vašeg uspjeha. I završite razmišljanje aktivnim slanjem poruke zahvalnosti tim ljudima.
• Izraženi ego koji dolazi sa uspjehom – veća plata, ljepša kancelarija, lahki smijeh – često čini da se osećamo kao da smo pronašli vječni odgovor da budemo lider. Ali realnost je da nismo.

Preuzeto sa: manager.ba