Vanesa Vučić: Postavljanje jasnih ciljeva vodi do sigurnog uspjeha
Vanesa Vučić, student druge godine Fakulteta bezbjednosnih nauka iza sebe ima zavidne rezultate i vrlo aktivan sportski život. Ova mlada Kneževčanka, koja je školovanje nastavila na banjalučkom Univezitetu, još od ranog djetinstva znala je da je sport njen poziv. Sport je spojila sa ljubavlju prema bezbjednosti drugih i odgovornosti prema svojoj zemlji. Gotovo da svakodnevno pređe preko 20km na biciklu, istražujeći i otkrivajući prirodne ljepote Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući njenim fotografijama mnogi su se upoznali sa manje poznatim destinacijama iz banjalučke regije. Planinarenje, vožnja bicikla, penjanje ferate, krav maga i karate samo su neki od hobija ove mlade djevojke.
Pripremila: Tijana Trklja
Vanesa je još od ranog djetinstva počela da trenira karate, a prije upisa na karate spoznaju o sportu i prirodi učila je od svojih roditelja.
- Odrasla sam na selu, gdje su mi roditelji dopustali da “budem dijete”. Nisu me pretrpavali obavezama modernog doba. ,,Samo” sam radila ono sto je obaveza svakog djeteta u tom periodu, a to je kretanje, igra i istrazivanje, te sam kroz tu igru prepoznala sta je to cime zelim da ispunjavam svoju svakodnevnicu, a to je zasigurno sport.
Draga Vanesa, hvala Vam na izdvojenom vremenu za ovaj razgovor. Recite nam, kada ste se odlučili za planinarenje i ekstremnije sportove? Šta to privlači jednu mladu damu, da uz pomoć karabinera i konopa prelazi preko opasnih litica?
Prvu planinu iznad 2. 000 metara ispela sam, kada sam imala petnaest godina. U tom periodu trenirala sam krav magu i htjela sam da upišem jos neku borilačku vještinu. Međutim, tata je predložio planinarenje i to se pokazalo kao pun pogodak. Vremenom sam uviđala da me mnogo vise privlače planine, koje su na nekim svojim dijelovima obezbijđene sajlom ili prusicima, i koje su vise “adrenalinske”. Poslije dvije godine, prešla sam prvu feratu, sto mi je sa petnaest godina bilo nezamislivo. Smatram, da su vjera i rad na sebi, kao i adrenalin ti koji nas tjeraju da nakon svakog cilja postavimo sebi jos jedan zahtjevniji od prethodnog. Uvijek treba birati cilj koji je trenutno van naših granica i mogucnosti i krenuti ka njemu… Samo tada se može istinski uživati u putu.
Kažete da Vas planinarenje čini srećnom i da je ono unijelo neku novu vrstu aktivnosti u Vaš život. Kažite nam nešto više o Vašem ličnom doživljaju planina i planinarenja?
Planinarenje mi je donijelo potpuno novu vrstu slobode. Pored toga što fizički nisam u zatvorenom prostoru okružena zidovima, tako sam i mentalno mnogo rasterećenija, fokusirana samo na to, gdje da napravim sledeći korak. Planina nam uvijek postavi “dijagnozu”, tu smo ono što jesmo i sve ono što je prikrivano u gradu vrlo lako izlazi na vidjelo na planini.
Što bi se reklo, na “dva točka” ste obišli toliko toga, ali na prvo mjesto svakako stavljate Vaše Kneževo. Za Vas možemo reći da ste ambasador opštine Kneževo. Šta biste za naše čitaoce izdvojili kao posebnu prirodnu ljepotu Kneževa, koju bi trebalo posjetiti?
Kneževo je bilo i biće oduvijek mjesto odakle je potekla moja ljubav prema prirodi. Ako volite prirodu, onda obavezno posjetite Kneževo, jer ovaj gradić ima toliko toga da ponudi. Između ostalog, tu su vodopad na rijeci Ilomskoj, kanjon Cvrcke, vrhovi planina Vlašić i Čemernice.
Hvala Vam na izdvojenom vremenu i odgovorima. Kažite nam za kraj, šta je za Vas sreća i kako tu sreću umnožiti i podijeliti sa drugima?
Za mene je sreća u interakciji sa značenjem riječi sloboda. Sreća znači da budemo upravo na tom mjestu na kom želimo da budemo. Sreća je i snošenje sopstvene odgovornosti, pa i ako pogriješimo u nečemu, znamo da smo sami odgovorni za to i da ćemo sami te greške i ispravljati. Sreća je biti slobodan.
