Tri mlada banjalučka pravnika nakon studija planiraju budućnost u Srpskoj

“Pravda je zbir svih moralnih dužnosti”, riječi su engleskog filozofa Vilijama Godvina, a odlično opisuju namjere tri mlada banjalučka pravnika koja su na Pravnom fakultetu ostvarila izuzetne rezultate, a ostanak i rad u svojoj domovini smatraju, ni manje ni više, nego svojom dužnošću.

Igor Mirjanić, Marko Romić i Sara Mandić saglasni su da je posao pravnika uvijek vezan za državu gdje su to pravo i studirali, zbog čega svaki pravnik najbolje poznaje zakone svoje države.

Prema Mirjanićevim riječima, koji je kao student generacije, s prosjekom 9,88, dobitnik zlatne značke Univerziteta u Banjaluci i zlatne plakete Pravnog fakulteta, ljubav prema pravu se kod njega rodila jako rano, naslijedio ju je od oca, koji je i sam pravnik.

“Odmalena sam bio upućen u svijet prava, tako sam to i zavolio. Kada je došlo vrijeme da biram koji fakultet ću da upišem nakon srednje škole, nije se postavljalo mnogo pitanja, nije bilo mnogo dilema”, kazao je Mirjanić.

Da je put prema odličnim rezultatima zahtjevan, potvrđuje Mirjanić, koji je naveo da – kada težite da postignete najbolje rezultate, onda je teško naći dobar balans.

“Od samog početka sam studijima pristupio tako da dajem sve od sebe, da se trudim da što više postignem kako u nastavi, tako i u brojnim aktivnostima van nastave”, naveo je, dodajući da je ipak period pandemije virusa korona pred njega, ali i sve druge studente, postavio nove izazove, te otežao proces studiranja.

“Tada je bila prekinuta nastava, izgubili smo praktičnu nastavu, online predavanja se ne mogu porediti s onima na fakultetu. Izgubili smo brojne radionice i klinike koje su bile na našem fakultetu redovna stvar, izgubili smo nekoliko takmičenja, kako onih iz besjedništva, tako i takmičenja u simuliranom suđenju”, rekao je Mirjanić, ističući da je njega pandemija pogodila u onom periodu studija kada je trebalo da ima najviše praktičnog iskustva.

Mirjanić navodi da je najviše ponosan što je svojim trudom i radom, bez pomoći drugih, postigne ono što je sebi i zacrtao.

“Iako je možda nekome moj uspjeh vanredan, meni je to sasvim normalno, kada dajete sve od sebe, uspjeh dođe kao normalna stvar, barem je meni tako bilo”, kazao je Mirjanić, koji je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci upisao i master studije iz oblasti poslovnog prava.

“Pravo je moj životni poziv, čime namjeravam da se i dalje bavim. Cilj mi je završiti master studije, a onda se dalje usavršavati kroz teoriju, ali prije svega praksu”, rekao je Mirjanić, koji svoju budućnost planira graditi u Banjaluci, jer kako ističe, izbor prava kao studija podrazumijeva povećanu dužnost da se ostane i gradi društvo i država u kojoj živimo.

“Pravnici se uvijek školuju da rade u državi u kojoj su školovani, jer mi izučavamo naše pravo, bavimo se našim zakonima i propisima, našom pravnom tradicijom”, kazao je Mirjanić, dodajući da će istovremeno iskoristiti svaku mogućnost da se usavršava u inostranstvu, ali da mu je trajno opredjeljenje – život u Republici Srpskoj.

Da se pri upisu Pravnog fakulteta u Banjaluci nije mnogo dvoumio, potvrdio je i Marko Romić, koji je diplomirao s prosjekom 9,79, a trenutno se nalazi na master studiju u Beogradu.

“Studije na Pravnom fakultetu su oduvijek bile moje opredjeljenje, i nikada tu nije bilo mnogo dvoumljenja. Univerzitet u Banjaluci je pokazao visoki stepen kvaliteta na mnogim poljima, a posebno na polju pravnih nauka. Pravo se u Banjaluci izučava već skoro pet decenija, što znači da je to fakultet koji ima utemeljenu tradiciju i dokaz tog kvaliteta su vrhunski stručnjaci u pravusuđu, u politici, a naravno i u akademskoj sferi”, kazao je Romić.

Kada se osvrne na period proveden na fakultetu, Romić kaže da jedino žali što nije imao više vremena da se posveti sticanju novih znanja.

“Pravniku uvijek fali vremena, nama uvijek fali prostor da mi još nešto pročitamo. To je fakultet koji zahtijeva mnogo čitanja, riječ je o tomovima primarne literature zakonske građe, što znači da je potreban dug period da vam određene stvari postanu jasne. Ako bih nešto mogao da promijenim, to bi bilo da sam imao malo više vremena da nešto bolje utvrdim”, kazao je Romić, ističući da je četvorogodišnji studij prekratak da bi se kompletni statuti prava razumjeli na pravi način.

Najponosniji je, kaže, na svoje kolege, s kojima je četiri godine dijelio studentske klupe, jer kako navodi, ti mladi pravnici su budućnost zemlje.

“Moje trajno životno opredjeljenje je bavljenje teorijom s pravnom naukom. Najveća afirmacija našeg Pravnog fakulteta je da me je učinila izuzetno zainteresovnim za samu nauku prava kao takvu. Ja sam se opredijelio za javno-pravne nauke, posebno za upravno pravo”, naveo je Romić.

Nakon master studija Romić planira da upiše doktorske studije u Beogradu, ali nakon toga svoju karijeru planira graditi u Republici Srpskoj.

“Pravo i pravnik su uvijek vezani za državu i konkretan pravni poredak. Ja sam studirao u ovoj državi i tu planiram i da ostanem. Postoji izreka koja kaže: ‘Ako ne znate šta treba da učinite, onda treba da ispunite svoju dužnost.’ Smatram da je moja dužnost da se stavim na raspolaganje mojoj državi i njenom pravosudnom sistemu”, zaključio je Romić.

Da joj pravo nije bio prvi izbor, ali da je bio pravi, potvrđuje Sara Mandić, studentkinja četvrte godine Pravnog fakulteta, čiji je prosjek ocjena 9,2.

Kako navodi, nakon srednje škole se nije dvoumila oko toga koji fakultet treba upisati, već četvoroumila.

“Pravni fakultet je za mene zaista bio najbolji izbor, jer sam uvijek imala širok spektar interesovanja i uvijek sam željela da proširim svoja znanja. To je ono što pravo omogućava, da proširimo svoja praktična i teorijska znanja”, rekla je Mandićeva, dodajući da je kroz studije stekla vještinu debatovanja, argumentovanja i zaključivanja.

“Poznajući pravo i zakone bolje poznajemo i život oko sebe”, kazala je Mandićeva, dodajući da joj je najteže, kao i svim studentima, bilo da uskladi studije i život van toga.

“Bitno je da se tokom školovanja ne fokusiramo samo na učenje, već i na druženje i sticanje prijateljstava. Najteže je uskladiti vrijeme, ali uz dobru organizaciju sve se to može postići”, navodi Mandićeva, koja je najponosnija na ostvarane rezultate, jer, kako ističe, to je dokaz da se trud i rad uvijek isplate.

Plan joj je, kako kaže, da nakon završenih studija upiše master studije, planira da se bavi akademskim radom, a voljela bi da to postigne u Banjaluci.

“Smatram da su dobri pravnici jedan od temelja i stubova svakog društva. Upravo zato možda i jeste dužnost svakog pravnika da ostane u svojoj zemlji, jer najbolje poznaje zakone svoje zemlje”, zaključila je Mandićeva.

Preuzeto sa: nezavisne.com