Od volontera do direktora: Saša je uvijek tu za druge

Istraživanja pokazuju da su ljudi koji ostvaruju snažniju povezanost sa porodicom, prijateljima i društvom srećniji i zdraviji, te imaju duži životni vijek. Da se ispunjen život gradi dobrim međuljudskim odnosima, ističe i tridesetogodišnji Saša Risojević, direktor udruženja „Nova generacija“, kojeg na tu lekciju neprestano podsjećaju oni najmlađi.

Piše: Dragana Mihaljčić; Foto: Dragana Mihaljčić

Razvojni put od volontera do direktora u udruženju „Nova generacija“, obilježio je profesionalnu karijeru Saše Risojevića. U pitanju je nevladina organizacija iz Banja Luke koja ima za misiju zaštitu ljudskih prava, prvenstveno dječijih, a čiji je značaj prepoznat na lokalnom i državnom nivou. Saša kaže da je upravo uz volontiranje shvatio da ga rad sa djecom ispunjava, iako se ranije nije vidio u toj ulozi.

„Imao sam zadatak da pripremim šestogodišnjeg dječaka za školu. On je bio jako zanemaren. Nije znao da broji do deset, dane u sedmici, teško je izgovarao riječi sa više slogova i za mene je to predstavljao izazov. Nakon toga, ostao sam da volontiram i vodim radionice. Odgovaralo mi je to što sam vidio da postižem određene uspjehe sa njima, a bitan je doživljaj da radite nešto što ima efekta“, prisjeća se Saša.

Kako je vrijeme odmicalo, sticao je iskustvo u svim sferama rada Udruženja, te kroz predan rad i trud napredovao do mjesta direktora. No, trenutnu poziciju ne posmatra kroz funkciju, već kao priliku da pruži bolju podršku drugima. Težnja da se njegove kolege osjećaju prihvaćeno i poštovano, te da im kroz vlastito djelovanje pomogne da razviju svoje pune potencijale u središtu su njegove pažnje. Vjeruje da se takvim pristupom ostvaruje veće zadovoljstvo zaposlenih i bolji radni rezultati.

„Znam kako svaka usluga u Udruženju funkcioniše, koji su to problemi sa kojima se suočavaju profesionalci u radu i na koji način možemo da ih riješimo. I sada, kada imam tu ulogu da vodim Udruženje, mislim da mi moje iskustvo pomaže da motivišem zaposlene i ojačam tim kako bismo bili podržavajući jedni za druge“, ističe Saša.

Naš sagovornik naglašava da je za funkcionisanje nevladine organizacije naročito važno osmisliti aktivnosti za prikupljanje finansijskih sredstava od potencijalnih donatora. Upravo se na taj način omogućava realizacija novih programa i unapređenje postojećih usluga. Saša posebno ističe uslugu Dnevnog centar za djecu u riziku. Pod tim terminom se misli na djecu koja su izložena zlostavljanju, zanemarivanju ili su u opasnosti da se nađu u takvoj situaciji. Edukativnim i kreativnim radionicama koje održavaju volonteri i zaposleni, nastoje se povećati njihove emocionalne i socijalne kompetencije, te razviti otpornost na stres.

„Uočili smo da rad samo sa djecom nije dovoljan, kako bi promjene bile održive i dugoročnije pokrenuli smo program podrške porodicama. On je zasnovan na utvrđivanju problema sa kojima se suočavaju, mapiranju njihovih snaga, kapaciteta i zajedničkom prevazilaženju prepreka i izazova. Pored toga, nedavno je uveden i program ekonomskog osnaživanja, kojim ćemo nastojati povećati šanse za zaposlenje mladih koji su pred kraj srednjoškolskog obrazovanja. To ćemo raditi u saradnji sa našim partnerskim organizacijma, a cilj je omogućavanje dodatnih edukacija u skladu sa njihovim interesovanjima i polaganje vozačkog ispita“, objašnjava Risojević.

Prihvatna stanica je druga usluga u Udruženju, a formirana je za djecu koja su zatečena u skitnji i prosjačenju, te predstavlja vid kratkoročnog smještaja do pet dana. Međutim, sigurno utočište mogu pronaći i žrtve nasilja, a potom Centar za socijalni rad pronalazi rješenje koje je u najboljem interesu djeteta. Risojević kao posljednju uslugu navodi „Plavi telefon“, po kojoj je njihov rad postao prepoznatljiv. Prijavljivanje nasilja, traženje savjeta vezanih za učenje i odnos sa vršnjacima su glavne teme o kojima djeca i mladi razgovaraju sa edukovanim volonterima.

„Tokom pandemije „Plavi telefon“ je pokazao svoju punu snagu. Naime, usluge su proširene i na odrasle osobe. Time je omogućeno svim građanima da pozovu u slučaju bilo kakvog psihološkog problema“, ističe naš sagovornik.

Saša je po obrazovanju psiholog, a razlozi za taj izbor profesije sežu u njegovo djetinjstvo. Očeve priče za laku noć u kojima upravo on kao glavni lik pomaže drugima i majčini savjeti o dobroti i pravednosti su ga u značajnoj mjeri obilježili, a kroz školovanje postaje siguran u svoj budući poziv.

„U srednjoj školi sam se po prvi put susreo sa predmetom psihologija. Zainteresovao sam se za eksperimente iz opšte psihologije i psihologije učenja, te sam mislio da ću jednog dana postati istraživač“, pojašnjava Saša.

Po završetku formalnog obrazovanja, učenje ne prestaje i čak postaje intenzivnije. Uviđa da mu u radu sa djecom nedostaju tehnike i efikasniji načini za pružanje podrške, a želja za radom i sa odraslim klijentima je samo doprinijela tome da se usmjeri ka edukaciji iz psihoterapije. Trenutno ima status transakcionog psihoterapeuta pod supervizijom. Saša ističe, da kako bi neko postao psihoterapeut i sam mora proći kroz psihoterapijski proces, čime se omogućuje da osoba bolje upozna sebe i razumije vlastito ponašanje. Uz osmijeh dodaje da možemo čistiti ispred tuđeg dvorišta, ukoliko nismo prvo sredili svoje. Pored toga, briga za mentalno zdravlje je obaveza svakog pojedinca, a optimistično je to što su ljudi sve otvoreniji da se obrate za pomoć stručnoj osobi.

„Mlađe generacije su više izložene informacijama na internetu, stoga stiču širu i jasniju sliku o tome šta je psihoterapija i čemu služi, što ih čini slobodnijim da traže podršku. Sa druge strane, stariji sugrađani češće imaju predrasude o ovom vidu pomoći“, navodi Risojević.

Zajedno sa kolegama je osnovao Centar za psihoterapiju i edukacije „Krug“, koji se posebno ističe po činjenici da je prvi ‘coworking prostor’ za domen psihologije u Banjoj Luci.

„Budući psihoterapeuti se suočavaju sa dva problema — gdje će raditi i kako će doći do klijenata. Upravo se tu ogleda značaj našeg Centra, s obzirom na to da im obezbjeđujemo prostor i kroz edukativne aktivnosti nastojimo da nas građani prepoznaju kao sigurno mjesto na kojem mogu dobiti adekvatno savjetovanje“, kazao je Risojević.

Posmatrajući svoju dosadašnju karijeru, ističe da je i sam puno naučio od onih kojima pomaže. Jedna od važnijih lekcija se odnosi na važnost građenja dobrih međuljudskih odnosa.

„Kako bi se problemi u odnosu riješili, liječimo ih zdravim i ljekovitim odnosom. To u stvari podrazumijeva apsolutno prihvatanje druge osobe, razumijevanje, davanje slobode za greške, adekvatno kritikovanje i puno pohvala“, smatra Saša.

Bogatstvo je pronaći ono u čemu čovjek vidi svoj smisao i za to se boriti. Kroz Sašin primjer možemo vidjeti da ulaganjem u vlastiti razvoj, pozitivno utičemo i na zajednicu u kojoj djelujemo. Kao savjet za sve one koji svoju budućnost vide u pomagačkim profesijama, ističe da je važno da budu strpljivi, posvećeni i da slušaju svoj unutrašnji glas.

„Ukoliko radimo protiv sebe, svojih želja i potreba, takva karijera neće trajati dugo i dovešće do sagorijevanja uslijed intenzivnog stresa. Bitno je da sami procijene da li je to oblast u kojoj se vide, a u redu je i da testiraju više usmjerenja. Budite spremni na greške, prihvatite ih i iz njih učite“, zaključuje Saša za kraj našeg razgovora.

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Slobodni mediji za slobodno društvo”, koji realizuju Udruženje BH novinari i Asocijacija elektronskih medija u BiH, pod pokroviteljstvom Evropske unije. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost UG “eTrafika.net” i ne odražava nužno mišljenje Evropske unije.

Preuzeto sa: etrafika.net