Poezija petkom: Nikola Ćećez
Nikola Ćećez je rođen 26. 08. 1994. godine u Doboju gdje je završio osnovnu i Medicinsku školu. Diplomirao je na Odsjeku zdravstvenih studija Medicinskog fakulteta u Tuzli. Po zanimanju je diplomirani fizioterapeut. Tokom studentskih dana bio je volonterski angažovan. Od svojih volonterskih aktivnosti izdvaja učešće na „Tuzla Film Festivalu“ i „EXIT Festivalu“ u Novom Sadu. Po završetku studija dvije godine je radio u struci. Inspiraciju za svoje pjesme dobija iz sopstvenog iskustva, ali i iz života ljudi kojima je okružen. U slobodno vrijeme voli da čita poeziju, a kao omiljene pisce izdvaja: Lazu Kostića, Aleksu Šantića i Jovana Jovanovića Zmaja. Kad god ima priliku posjećuje pozorište. Pjesme je pisao još od osnovne škole, ali nije imao hrabrosti da ih pokazuje.
PROPUŠTENA ROMANSA
Svaka nova prilika staru kopira
Na nju podsjeća kao da se sušna duša ponavlja.
Kad kažu da nema povratka
Osmjehivana rusalko od početka ni makao nisam
Kud‘ da se vratim kad nesmotren patim.
Na dnu mladosti kao u rijeci vilogorki se davim.
Dođu ti ljubavni noviteti
Jave se kao reklama na plaketi
Puni sjaja i obećanja, kažu: „Ovo je tvoja nova šansa.“
Davljenik se smješka jer zna
Da iskusno je neiskusan
I da postaće još jedna propuštena romansa
Ostao sam bez tebe, bez nje i bez sebe
Bez one tamo što otišla je
Bez ove ovdje što prkosi blizinom
Bez svake nade koju spalio sam kao benzinom
Nestajem, tonući do dna venem
Dok svaka prilika teče mi kroz vene
I koja je od mene stvorila
Sve suprotno za šta se duša borila
Sledeća dolazi za svako novo poglavlje života
Brojim ih i to mi je stota
Ali čekaću i sto prvu
Da napravim od šansi buket kao sto jednu ružu
Taj će biti „Cvijeće zla“ koje na tren miriše al‘ vene
Ni svijeće mi pomoći neće
Da sahranim svaku tugu koja teče mi kroz vene
Znam da sve dobro dolazi
I kad se javi ta posljednja šansa
Prepoznaću ljubav u njoj
Ona neće ostati propuštena romansa
Biće to ljubav lijepa što je čekala svoje vedre dane
A ti dani će doći – trajaće i noći
Jer nije svaka prilika kao „šest konja“ slijepa.
Jedva čekana ljubavi, buduća labudova pjesmo
Zbog moje boli misliš da ću dušu da ti slomim
Ali trajaćemo baš u tome što jesmo
Beznadežni junak ove pjesme će samo tebe da voli!
„Intenzivnije sam počeo pisati pjesme kada sam ostao bez posla. S obzirom na to da sam imao više slobodnog vremena nego inače, odlučio sam da svoju kreativnost izrazim na taj način. Pisanjem se oslobađam stega današnjice, a uporedo puštam mašti na volju da izrazi svoje viđenje života mladog čovjeka.“
SAT
Kada bih mjerio satom da li da ostanem ili odem
Dvadeset četiri takva ne bi mi pomogla
Jer linija je tanka između noći sa tobom i vječne slobode
Znam da tu noć ako ostanem
To neće biti samo jedna noć
Ti mezimica si mazna
Koja će iskoristiti ženstvenosti moć
Da ako i ostavim te stigne me kazna
Za sva pronevjerenja tvoga povjerenja
Takve čiste duše
Što iskreno se daju emocijom svom
Ostaju neprimjetne po kraju
Od bezobraznica koje haraju u okruženju tom
Tu grešku prave svi pa napravih i ja
Što krenuh za onom luđom
Pokvarenom dušom tuđom
Da mi malo svoga tijela da
Tu, gdje greške stoje u nizu,
Taj niz prekinite vi!
A ja tome nisam ni blizu
Moje će greške i dalje gledat‘ svi!
Pripremila: Nataša Gavur