Ilija Trninić: Gdje smo sada mi, naivni… NVO i pandemijska kriza

Gdje smo sada mi, naivni, što smo se dizali na „Hej Sloveni“ – pjevao je, onomad, Đorđe Balašević.

Skoro mjesec dana je intenzivne borbe sa pandemijom COVID19 uz striktne mjere. Pojava ovog virusa pokazala je da nismo svemogući ali i da nismo sami. Nismo sami kao vrsta koja se čini superiornom na planeti a nismo sami ni kad smo u problemu, uvijek se nadje neko da pomogne, bilo da je komšija, prijatelj, rodjak ili volonter koji se odazvao na poziv neke institucije, nevladine organizacije (NVO) ili organa javne uprave.

Vlade u BiH donijele su mjere kojima trebaju biti prevaziđeni kriza, problemi i posljedice uzrokovane pandemijom, prije svega u privredi. Veliki broj je radnika koji su prestali da rade tokom perioda od kako je proglašena pandemija. Mjere se odnose i na konsolidaciju rada u javnom sektoru.

Budući da je odlika demokratskog i otvorenog društva postojanje tri sektora (privatni, javni i građanski ili nevladin sektor), nije primjetno da se mjere vlada u BiH, bilo kojeg nivoa, odnose na nevladin sektor. Zašto? Očigledno da nisu bitne kao faktor koji rade na promjenama i, u velikom broju slučajeva, demokratizaciji društva. A da li su angažovane i da li pomažu u prevazilaženju ove situacije? Da, brojni volonteri dolaze iz NVO i usluge koje one nude dostupne su građanima. Mnoge NVO su reagovale brže i efikasnije od drugih organizacionih sistema i građanima ponudile programe kroz online i viruelne platforme olakšavajući građanima dane izolacije a djeci i mladima školskog uzrasta vannastavne sadržaje.

A da li NVO „pune“ budžet? Da! Kako? Većina NVO obezbjeđuje finansije od medjunarodnih organizacija i fondacija i na taj način u zemlju donose novčana sredstva od kojih se plaćaju proizvodi i usluge u ovoj zemlji. Uz to, upošljavaju radnike po raznim osnovama, ugovorom o radu i ugovorom o djelu. Na svaki od ugovora plaćaju se zakonom propisani porezi i doprinosi. Ne zaboravimo da se za svaki kupljeni proizvod i uslugu uplati 17% PDV-a. Ta sredstva direktno idu u budžet.

Prema pisanju Centar za promociju civilnog društva „Indeks održivosti organizacija civilnog društva za 2018. godinu – Bosna i Hercegovina“, publikovano u 2019. godini a pozivajući se na podatke Zavoda za statistiku FBiH i Republike Srpske, tokom 2018. godine dovršen je proces objedinjavanja osamnaest registara organizacija civilnog društva u BiH. U decembru 2018. godine u zbirnom e-registru organizacija civilnog društva, koje je objedinilo Ministarstvo pravde BiH, bilo je evidentirano 25.495 pravna subjekta. U prosjeku zapošljavali 1.895 ljudi u FBiH i 1.044 u RS-u. Skoro 3.000 osoba je bilo uposleno po ugovoru o radu. Kako je ovdje običaj predstaviti, pretpostavka je da svaki uposleni „hrani“ još troje, to nas dovodi do podatka da korist od tog uposlenja ima oko 12.000 ljudi, građana ove zemlje. Prema tim podacima male NVO generalno nemaju stalno zaposleno osoblje, srednje velike organizacije imaju jednog ili dva stalno zaposlena, a velike NVO zapošljavaju pet ili više ljudi. Ovim podatkom nisu obuhvaćeni oni koji su angažovani po ugovoru o radu. Ovo pokazuje da NVO nisu samo važan društveni nego i ekonomski faktor.

Britanski ambasador u Bosni i Hercegovini NJ. E. Metju Fild u svom blogu, povodom svjetskog dana nevladinih organizacija, naglašava da je u rad NVO u BiH uključen veliki broj ljudi koji svakodnevno rade na poboljšanju društva u cjelosti, ali i da se mnoge od ovih organizacija svakodnevno bori za opstanak. Dodao je da NVO imaju važnu ulogu u osiguravanju da građani budu u fokusu napora da se zemlja unaprijedi.

Početkom pandemije, veliki broj medjunarodnih organizacija i fondacija koje podržavaju NVO u BiH poslale su dopise da zaustavljaju podršku dok pandemija traje, obustavile su ili odložile početak realizacije već odobrenih projekata, a neke su tražile plan prevazilaženja situacije u prvim danima pandemije kao da se radi o obilnim kišama ili poplavama a ne o pandemiji koja se prvi put pojavljuje u istoriji čovječanstva… neki od donatora pokazali su visok stepe razumijevanja te nastavile podršku NVO prilagođavajući realizaciju projekta novonastaloj situaciji.

Kakobilo, izgleda da su NVO prepuštene same sebi sa svojom „svakodnevnom borbom za opstanak“, s kapacitetima kojima raspolažu, ali dokazano spremni da odreaguju na sve nedaće koje pogađaju lokalne zajendnice u kojima one djeluju, čuvajući dostojanstvo profesije, poziva i opredjeljenja.

Kao u pjesmi Đorđa Balaševića, s početka ovog teksta, građani angažovani u NVO, a radi davanja svog doprinosa unapređenju zajendica i kvaliteta života građana i društva uopšte, ostadoše ostavljeni i zaboravljeni, prije svega od svojih vlada koje nisu uključile podršku NVO u mjerama kojima se prevazilaze posljedice pandemije, ali i dijela medjunarodnih organizacija i fondacija koji kalkulantski pristupaju radu NVO koje kao da ne žele da obavljaju svoje djelatnosti pa će staviti podršku na „stand-by“, dok „sve ovo ne prođe“. Dakle, ostadoše naivni jer su se „…dizali na Hej Sloveni“…

Rijedak primjer: Grad Banja Luka oslobodila je plaćanja zakupnine prostora dodojeljenim NVO-ima pod posebnim uslovima.

Pozivam vlade u BiH da u mjere uključe NVO i da se takvim opredjeljenjem i brigom za „treći sektor“ daje direktna podrška i briga građanima ove zemlje i ovog društva.

Ilija Trninić, direktor Instituta “Pereptuum mobile”