Nina Stanarević, grafička dizajnerka: Želim da moj brend bude “zero waste”
Nina Stanarević je mlada i svestrana grafička dizajnerka, koja je pokrenula svoj multidisciplinarni studio pod nazivom “Studio Tisa”, koji je spoj savremenih tehnologija i tradicionalnih tehnika ručnog rada. Učesnica je projekta Ultra Unique i uz stečena znanja i svoj jedinstven brend, kreće u osvajanje tržišta. Sa Ninom smo razgovarali o njenom brendu i planovima za budućnost.
Nina, možete li nam reći malo više o sebi?
Moje ime je Nina Stanarević. Po zanimanju sam grafička dizajnerka i već 8 godina se bavim knjigovestvom. Prije nekoliko dana sam otvorila multidisciplinarni studio za produkt i grafički dizajn pod nazivom “Studio Tisa”. Fokus studija je spoj savremenih tehnologija (rad na CNC mašini za obradu drveta) te tradicionalnih tehnika ručnog rada kroz knjigovezački zanat, pletenje, tkanje, vez…
Otkud ideja za bavljenje knjigovestvom i drugim ručnim radovima?
Sve je krenulo na fakultetu, gdje sam počela da radim projekat “Opleti”, odnosno pletene grafite kao odgovor na vježbu “Intervencija u prostoru” kod profesora Miodraga Manojlovića. S obzirom da potičem iz porodice veoma kreativnih i sposobnih žena, koje su se kroz istoriju bavile raznim vrstama ručnog rada, nisam željela da ta istorija, tradicija i znanje ne nastave, nego da i dalje “žive” i sa mnom. I tako sam krenula da istražujem razne mustre za pletenje i vez, koje su me podsjećale na neke geometrijske vježbe, koje sam već radila ranije.
Knjigovestvo se javilo malo kasnije u toku studija, na četvrtoj godini, kada nisam mogla naći u gradu da kupim odgovarajući “sketchbook” odnosno svesku za crtanje, pa sam odlučila da napravim svoju. Veoma brzo sam shvatila da mi je mnogo interesantnije i draže da sama pravim, nego da ispunjavam sveske i tako sam nastavila. Diplomirala sam na temu “Knjigovezački zanat na primjeru ručno uvezanih sveski” i osam godina kasnije i dalje ih pravim.
Tvoj sada već prepoznatljiv brend se zove SUPA. Odakle naziv?
Kada sam krenula da pravim sveske, taman u tom periodu je i krenuo PopArt Market, gdje sam željela da izlažem. Napravila sam spisak interesantnih riječi, koje bih mogla koristiti i nekako mi je SUPA ostala, jer kao i kada pravimo supu, svašta stavimo da se kuha, a to i danas predstavlja taj multidisciplinarni pristup mom stvaralaštvu.
Supa nastavlja da postoji kao podbrend u sklopu Studia Tisa. Ko su ljudi koji kupuju ručno izrađene stvari i kako Vas mogu pronaći?
Dosta različitih profila kupaca se pokazalo kroz godine rada, umjetnici/e i dizajneri/ke, koji ih koriste u izvornoj formi za crtanje, mame koje ih kupuju kao radosnice za bebe, osobe koje koriste SUPA proizvode kao spomenare, foto-albume i na kraju oni, koji ih kupe ili dobiju na poklon i javljaju mi da su im previše drage i da ih čuvaju na policama, kao umjetnička djela.
SUPA proizvodi mogu se naći u okviru Studia Tisa, na Instagram profilu ili kroz hashtag s_u_p_a
Kako Vam je Ultra unique projekat pomogao u razvijanju brenda?
Ja sam oduševljena konceptom Ultra unique radionica – malo teorije, malo primjera iz prakse i zanimljivi gosti. Bile su mi veoma korisne da jednostavno “posložim kockice”. Kako sam na početku radionica bila i na početku procesa osnivanja brenda, registracije preduzetništva, imala sam dosta informacija i jednostavno sam bila prezasićena svim. S obzirom da nemam neko veliko iskustvo u komercijalnom radu i promociji, kroz primjere i savjete predavača/ica sam pokušala da zamislim svoj brend, kao klijenta i da na osnovu toga krenem u planiranje. Kroz ove radionice sam uspjela da odredim prioritete, da osmislim u kom pravcu želim da idem, kakav sadržaj da stvaram, da čujem kako drugi dizajneri/ke rade to u praksi, da naučim kako da promovišem svoj rad i da se povežem sa svojom publikom/ciljnim grupama.
Kakvi su Vam planovi u bližoj budućnosti i gdje biste voljeli biti za pet godina? (kada je posao u pitanju)
Trenutno mi je fokus na CNC mašini. Istraživanje materijala, savladavanje programa i rada na mašini. Želim da mi brend bude što više “zero waste”, odnosno da što manje otpada proizvodim i da ponovo koristim ostatke sirovina. Takođe bih voljela da koristim ostatke iz drvne industrije, kao svoje osnovne sirovine – komade, koji imaju neke nepravilnosti, komade koji su van šablona. Za pet godina bih i dalje voljela da radim ono što volim i što me čini srećnom.
„Ultra Unique“ realizuju Play Team i Ultra magazin, zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
Preuzeto sa: ultra.ba