Volontiranje

Šta je volonterizam ili volontiranje

Volontiranje u najširem smilsu se definiše kao neprofitna i neplaćena aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti svoje zajednice ili cijelog društva. Ova aktivnost se javlja u raznim oblicima, od tradicionalnih običaja uzajamne samopomoći do organizovanog djelovanja zajednice u kriznim periodima, kao i do pokušaja pomoći u spriječavanju i zaustavljanju sukoba i suzbijanja siromaštva.

Volontiranje je dio istorije gotovo svake civilizacije. I kako počiva na ideji da globalno ne završava nego tek počinje sa lokalnim, zavrijeđuje posebnu pažnju. Pažnju koja pravilno usmjerena, može dovesti do širenja pozitivnih ideja i akcija sa lokalnog na istorijski, da ne kažemo civilizacijski novi.

Volonteri i volonterke danas igraju važnu ulogu u dobrobiti i napretku u razvijenim zemljama, zemljama u razvoju i unutar nacionalnih ili drugih programa za humanitarnu pomoć, tehničku saradnju i promociju ljudskih prava, mira i demokratije. Ponos i osnova mnogih nevladinih organizacija , profesionalnih udruženja itd., predstavljaju upravo ljudi koji svoj rad dobrovoljno poklanjaju blagostanju zajednice i društva u kojem egzistiraju.

–

Zašto volontirati?

Šta motiviše ljude da volontiraju vlastitom voljom bez ikakve naknade ili sa naknadom koja isključivo pokriva troškove njihovog volontiranja?

Istraživanja su pokazala da postoji šest glavnih razloga za volontiranje:

• Vrijednosti … Nekim ljudima volontiranje omogućava da djeluju u skladu sa ličnim uvjerenjem o važnosti pomaganja drugima.
• Razumijevanje … Za druge, volontiranje ima funkciju propitivanja stavova i kreiranja šire slike društva, gdje kroz volontiranje oni zadovoljavaju želju da razumiju ljude kojima pomažu, organizaciju za koju volontiraju ili sami sebe.
• Karijera … Nekim ljudima volontiranje omogućava da nauče nove vještine koje im mogu pomoći u pronalasku zaposlenja ili u razvoju karijere.
• Društvo … Za neke ljude volontiranje predstavlja uspostavljanje novih društvenih kontakata i susretanje novih i zanimljivih ljudi.
• Poštovanje … Volontiranje može pomoći osobi da podigne svoje samopoštovanje čineći da se bolje osjeća sama sa sobom.
• Zaštita … Volontiranje može poslužiti pojedincima/kama da pobjegnu od negativnih osjećaja krivnje ili usamljenosti.

Kako motivisati ljude da volontiraju?

• Ukoliko želite da u određenu aktivnost uključite volontere i volonterke prvo morate da ih pronađete, a to znači da razvijete proces izbora i regrutovanja volontera
• Zatim kod ostalih u vašoj organizaciji ili grupi razvijajte atmosferu, u kojoj su svi uključeni da imaju pozitivan stav prema volonterizmu
• Kada vam se već pojavi na vratima potencijalni volonter/ka saznajte njihove prave razloga volontiranja.
• Proces uključivanja morate odraditi tako da vaš budući volonter/ka postane upoznat/a sa ciljevima i zadacima vaše organizacije ili grupe, sa ljudima koji je čine, pravilima ponašanja i procedurama koje postoje, kao i sa načinima kako se zabavljate kada to radite.
• Kada u vašu kancelariju dođe volonter/ka, biti će zbunjen/a. Olakšajte mu/joj i odredite mu/joj jasne uloge i postavite ciljeve.
• Pružite mu/joj priliku za trening i za obrazovanje, sjetite se da se i vi bili u procesu učenja.
• Kada želite da odrade neku aktivnost pitajte ih šta misle o tome, imaju li kakvu ideju? A onda, ukoliko im ideje nisu sulude, dopustite im da ih realizuju.
• Komunicirajte, pričajte, razgovarajte, održavajte sastanke, formalno, neformalno… tako ćete ih informisati da mogu adekvatno obaviti svoj posao, upoznaćete ih sa svim dešavanjima, znaće kuda idu i kako do tamo namjeravate stići. To će vam samo olakšati posao i postizanje cilja.
• Podržite ih i supervizirajte. Nadgledajte ih i dajte im informaciju o tome kako vam se sve to skupa čini. Upozorite ih na eventualne propuste, pomozite im da sagledaju zašto je do njih došlo i naravno pohvalite ih i pri tome, bez straha, neće se pokvariti, samo će postati samosvjesniji i zadovoljniji, a vi ćete znati da ste odradili dobar posao.

–

Prava i obaveze volontera i organizatora volontiranja (iz Zakona o volontiranju Republike Srpske)

Volonter ima pravo:

• na evidentiranje volonterske aktivnosti u volonterskoj knjižici,
• da se upozna sa etičkim normama bitnim za pojedini oblik volontiranja,
• na odgovarajuću obuku sa ciljem poboljšanja kvaliteta obavljenih aktivnosti i pruženih usluga, a naročito ako to zahtijeva priroda volonterskih aktivnosti i usluga koje se pružaju,
• na stručnu pomoć i podršku tokom volontiranja,
• da se u pismenoj formi upozna sa uslovima volontiranja, aktivnostima koje će obavljati, uslugama koje će pružati i pravima koja im pripadaju na osnovu ovog zakona i drugih propisa, kao i opštih akata organizatora volontiranja,
• na nadoknadu ugovorenih troškova nastalih u vezi sa volontiranjem,
• na sigurne uslove rada u skladu sa prirodom volonterskih aktivnosti koje obavlja,
• na zaštitnu opremu u skladu sa prirodom volonterskih aktivnosti koje obavlja i usluga koje pruža,
• da se upozna sa opasnostima koje su u vezi sa specifičnim oblikom volontiranja koje obavlja,
• na dnevni odmor u ugovorenom trajanju,
• na zaštitu privatnosti i ličnih podataka i
• da učestvuje u odlučivanju o pitanjima u vezi sa volontiranjem

Volonter je obavezan da:

• volontira u skladu sa pravilima struke i uputstvima organizatora volontiranja,
• čuva povjerljive i lične podatke o organizatoru ili korisniku volontiranja,
• odbije volontiranje koje je suprotno ovom zakonu i
• u slučaju opravdane spriječenosti ili namjere da prekine obavljanje volontiranja, pravovremeno informiše organizatora volontiranja.

Obaveza volontera je da izvršava uputstva organizatora volontiranja, osim uputstva u vezi sa volontiranjem koja su:

• nezakonita,
• opasna po život i zdravlje volontera, korisnika volonterskih usluga ako se radi o fizičkom licu ili drugih fizičkih lica,
• opasna po imovinu lica,
• moralno i etički neprihvatljiva za volontera i
• u suprotnosti sa ugovorom o volontiranju.

Ako volonter smatra ili zna da izvršavanje uputstva može uzrokovati štetu volonteru, korisnicima volontiranja ili trećim licima, dužan je da upozori organizatora volontiranja.

Volonter ne odgovara za prouzrokovanu štetu ako je prethodno upozorio organizatora volontiranja na takvu mogućnost, osim ako je njegova odgovornost propisana drugim zakonom.

Organizator volontiranja obavezan je da:

• osigura volonteru zaštitu tokom obavljanja volonterskog rada propisanu u skladu sa zakonom koji uređuje oblast zaštite na radu,
• poštuje prava volontera,
• izvrši ugovorne obaveze prema volonterima,
• osigura uslove za poštovanje prava volontera,
• evidentira volonterske aktivnosti u volonterskoj knjižici volontera,
• osigura materijale i sredstva za obavljanje volonterskih aktivnosti,
• osigura isplatu ugovorenih troškova volonteru,
• osigura volonteru tajnost ličnih podataka i zaštitu privatnosti,
• omogući volonterima korišćenje dodatnog plaćenog slobodnog radnog dana ako volontiranje organizuje privredno društvo ili javno preduzeće i
• osigura druge uslove i prava propisana ovim zakonom.

Organizator volontiranja obavezan je da volontera osigura od profesionalne bolesti i posljedica nesreće na poslu u slučaju:

• volontiranja u uslovima opasnim za život i zdravlje volontera i
• kada je tako ugovoreno.

–

Opšta prava i obaveze volontera organizatora volontiranja

Svaki volonter/volonterka i organizacija/institucija koja ih angažuje ima svoja prava, ali i obaveze. Želimo da vas upoznamo sa nekim od opštih prava i obaveza.

Volonteri/Volonterke imaju pravo:

• Da imaju nekoga sa kim mogu pričati o poslu
• Da budu cijenjeni i pohvaljeni
• Da znaju šta se od njih očekuje i kome su odgovorni
• Da imaju sve potrebne informacije o poslu i organizaciji
• Da znaju kome se obratiti u slučaju pomoći
• Da dobiju nešto za sebe kroz rad
• Da pogriješe i da nauče nešto iz toga
• Da kažu „ne“
• Da znaju kako i zašto su baš oni odabrani
• Da znaju koja su njihova prava
• Da napreduju u radu kroz različite vidove edukacije
• Da se razvijaju i mijenjaju
• Da redovno primaju konstruktivne informacije o svom radu
• Da budu dio tima
• Da imaju sigurne uslove rada
• Da ne budu diskriminirani na osnovu rase, pola, seksualnosti, nacionalnosti, vjerske pripadnosti, nesposobnosti, uzrasta, itd.
• Da budu pitani i konsultovani
• Da imaju sopstveno mišljenje, uvjerenja i osjećanja
• Da promijene svoje mišljenje ili odluku
• Da se naljute
• Da ne preuzimaju odgovornost za bilo čije probleme ili ponašanja
• Da zahtjevaju da se prema njima postupa sa poštovanjem
• Da traže emocionalnu podršku ili pomoć
• Da traže odgovor o promjeni
• Da se pobune protiv nepravednog postupka ili kritike
• Da budu sretni dok volontiraju

Volonteri/Volonterke imaju i obavezu:

• Da pouzdano i predano obave posao koji im je dat
• Da u poslu zadovolje standarde koje odredi organizacija
• Da završe dogovoreno
• Da obave posao u skladu sa ciljevima i vrijednostima organizacije
• Da obavjeste organizaciju u slučaju nedolaska ili kašnjenja
• Da budu iskreni ukoliko se jave problemi
• Da traže podršku ako im je potrebna
• Da prisustvuju treningu ili edukaciju i da podržavaju aktivnosti koje su dio posla
• Da daju konstruktivno mišljenje ukoliko je potrebno
• Da prihvate konstruktivne komentare
• Da poštuju povjerljivost
• Da uživaju
• Da pokušaju poštovati tuđa prava na isti način

Opšta prava i obaveze organizatora volontiranja

Organizacije/institucije koje rade sa volonterima imaju pravo:

• Da sklope sporazum između organizacije i volontera
• Da traže da se zadaci odrade na određeni način
• Da postave standarde za posao
• Da traže određene kvalitete i vještine kod volontera
• Da odbiju volontere koji nisu prikladni za posao
• Da traže predanost, pouzdanost i tačnost
• Da riješe pitanja discipline i tužbe
• Da dopuste volonterima da odustanu ako nisu zadovoljni poslom
• Da zamole volontere da odu ukoliko ne zadovoljavaju uslove sporazuma

Organizacije/institucije koje rade sa volonterima imaju obavezu:

• Da pruže izazovne prilike za sve volontere
• Da cijene i poštuju sve volontere
• Da definišu jasne i smislene uloge za volontere koristeći opise poslova
• Da odrede pravila koja će omogućiti svrhovitu uključenost volontera
• Da pruže volonterima sve potrebne informacije
• Da obezbjede sigurnu i ugodnu radnu okolinu
• Da volontere uvede u rad, da im obezbjedi trening, edukaciju i priliku za razvijanje

–

Opšta dekleracija o volonterizmu

Internacionalna asocijacija volontera (IYV) u Amsterdamu 15. januara 2001. godine, donijela je slijedeću Opštu deklaraciju o volonterizmu

Volonterizam (ili dobrovoljni rad) je jedan od kamena temeljaca civilnoga društva, jer oživljava najplemenitija stremljenja čovječanstva, zauzimanje za mir, slobodu, mogućnost izbora, sigurnost i pravednost za sve ljude.

U vremenu globalizacije i stalnih promjena, svijet postaje sve manji i složeniji, a događaji u njemu u sve su većoj međuzavisnosti. Volonterizam bilo da je riječ o djelovanju pojedinaca ili skupine daje:

• Mogućnost podupiranja i ostvarivanja ljudskih vrijednosti, zajedništva, skrbi i pomoći;
• Pojedincu kao članu zajednice koji čitavog života uči i razvija se, mogućnost za ostvarivanje prava i odgovornosti, te realizaciju svih ljudskih potencijala;
• Mogućnost premošćivanja razlike koje nas dijele, kako zajedno živjeti u zdravim i zadovoljavajućim zajednicama, kako bismo oblikovali svoju zajedničku sudbinu.

Na početku novog milenijuma, volonterizam je bitan element svakog društva. Deklaraciju Ujedinjenih naroda, koja kazuje da «Mi, Narodi imamo snagu izmijeniti svijet….”, ono pretvara u praktično i veoma značajno.

Ova Deklaracija podupire pravo svih žena, muškaraca i djece da se slobodno udružuju u volonterskom radu, bez obzira na svoju kulturnu i etničku pripadnost, vjeroispovjest, pol, zdravstveno stanje i društveni i ekonomski položaj. Svi ljudi na svijetu morali bi imati pravo slobodno stavljati na raspolaganje svoje vrijeme, talent i energiju drugim pojedincima ili zajedničko djelovanje zajedničko djelovanje, a da pritom ne očekuju novčanu naknadu za svoj rad.

Nastojmo razvijati volonterizam koji će:

• Uticati na učestvovanje cjelokupne zajednice, jer će prepoznati njezine teškoće i latiti se njihovog rješavanja;
• Posuditi glas onima koji ne mogu govoriti sami za sebe;
• Omogućiti drugima uključivanje u volonterski rad;
• Dopunjavati, premda ne i zamjeniti, odgovorno djelovanje ostalih sektora i rada profesionalnih (plaćenih) radnika;
• Omogućiti ljudima stjecanje novih znanja i vještina, te pružiti priliku za najbolji mogući razvoj njihovih sopstvenih potencijala, samopouzdanja i realizacije;
• Podupirati solidarnost u okviru društva, zajednice, države i svijeta.

Odgovornost pojedinaca i organizacija u zajednici, preko kojih pojedinci djeluju, sastoji se, po našem mišljenju, u:

• Stvaranju okruženja u kojem volonteri svojim radom značajno doprinose ostvarivanju zacrtanih ciljeva;
• Donošenju mjera za doprinos volontera, uključujući uslove pod kojima se veza između organizacije i volontera može lako raskinuti, i razvijanju politike vođenja volonterske djelatnosti;
• Brizi za odgovarajuće djelovanje volontera i onih koji pomažu u teškim situacijama;
• Nuđenju odgovarajućeg osposobljavanja, redovnog vrijednovanja i priznavanja zasluga volontera;
• Osiguravanju pristupa i stvaranju mogućnosti učestvovanja svima bez ikakvih zdravstvenih, društvenih i kulturnih zadrški.

Uvažavajući osnovna ljudska prava utvrđena u Deklaraciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, načela volonterizma i odgovornosti volontera i organizacija sa kojima su povezani, pozivamo sve volontere da izraze svoju vjeru u volontersko djelovanje kao kreativnu i posredničku snagu, koja:

• Gradi zdrave, prihvatljive zajednice, koje poštuju dostojanstvo svih ljudi;
• Omogućuje ljudima ostvarivanje prava koja imaju kao ljudska bića, na temelju čega će poboljšati kvalitetu svoga života;
• Pomaže rješavati socijalne, kulturne, ekonomske i ekološke probleme i
• U suradnji s čitavim svijetom gradi humanije i pravednije društvo.

Odgovorne ljude u:

• Svim sektorima da se udruže u snažne, prepoznatljive i djelotvorne lokalne i državne «volonterske centre» kao temeljne upravljačke organizacije za volonterizam;
• Vladama, da svim ljudima omoguće pravo na volonterizam, da uklone sve pravne prepreke za učestvovanje, uključe volontere u svoj rad, te da nevladinim organizacijama dodjele novčana sredstva za promovisanje i podržavanje volonterizma i vođenje volontera;
• Preduzećima da podstaknu i olakšaju uključivanje svojih radnika u zajednicu, putem volonterizma, te da ljudskim resursima i novčanim sredstvima podupiru razvoj infrastrukture potrebne za volonterski rad;
• Medijima, da izvještavaju o volonterima i objavljuju informacije koje će potaknuti ljude na volonterizam, pružajući im istovremeno i pomoć;
• Obrazovanje, da podstakne ljude na volonterski rad, bez obzira na njihovu starost, da im pomažu i nude mogućnosti za razmišljanje i učenje;
• Vjerskim ustanovama, da volonterizam predstavljaju kao ozbiljan odgovor na duhovnu potrebu svakog pojedinca da pomaže;
• Nevladinim organizacijama, da volonterima stvaraju ugodno okruženje, te da ljudskim resursima i novčanim sredstvima pridonose njihovom sveopštom uključivanju;
• Ujedinjene narode, da ovu deceniju proglase decenijom volonterizma i civilnog društva i tako priznaju potrebu stvaranja institucija slobodnih društva, te prihvate «crveno V» kao univerzalni simbol volonterstva.

Međunarodni savez za volonterski rad (IAVE), poziva volontere i odgovorne ljude u svim područjima i u čitavom svijetu na udruživanje u partnerstvo sa svrhom promicanja i podupiranja učinkovitog, svima dostupnog volonterstva, koje treba biti simbol solidarnosti među svim ljudima i narodima.

Međunarodni savez poziva svjetsku zajednicu volontera na izučavanje, tumačenje i ostvarivanje Opšte deklaracije o volonterstvu.

–

Volonter i zakon

Ovdje možete preuzeti zakone, podzakonske akte i druge pravne okvire koji se tiču volontiranja u Republici Srpskoj.

• Zakon o volontiranuju Republike Srpske
• Pravilnik o dodjeli republičke nagrade za volontiranje
• Pravilnik o volonterskoj knjižici
• Uputstvo za popunjavanje volonterske knjižice
• Grafička priprema za volontersku knjižicu
• Pravilnik o finansiranju mjera i aktivnosti podrške razvoju i promociji olontiranja
• Strategija za unapređenje i razvoj volontiranja u Republici Srpskoj 2014-2018
• Volontiranje u zakonu “Ko, gdje, kako” (Priručnik za primjenu Zakona o volontiranju Republike Srpske)

Nakon neuspjeha donošenja Zakona o volontiranju na nivou Bosne i Hercegovine, u 2006. godini, a tokom procesa donošenja prve Omladinske politike Republike Srpske, Omladinski komunikativni centar (OKC) iz Banjaluke je u saradnji sa predstavnicima stranačkih klubova Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) pripremio grupu amandmana na navedeni dokument, a od kojih je jedan bio da prioritet ovog dokumenta bude izrada i usvajanje Zakona o volontiranju. Na osnovu ovog prioriteta, a koji je na kraju bio i zvanično usvojen od strane NSRS u vidu amandmana na Omladinsku politiku RS, OKC je kroz aktivnosti lobiranja uspješno uspostavio saradnju sa Ministarstvom porodice, omladine i sporta u Vladi RS, a na osnovu kojeg je uspostavljena radna grupa, te pripremljen i na kraju i zvanično usvojen Zakon o volontiranju u julu 2008. godine.

Navedeni zakon je bio na snazi sve do oktobra 2013. godine, kada je usvojen novi Zakon o volontiranju, a koji je bio pripremljen u okviru projekta “Volonterskom legislativom do razvoja lokalnih zajednica”. Navedeni projekat je bio realizovan od strane OKC-a i Omladinskog savjeta RS u saradnji sa Ministarstvom porodice, omladine i sporta.

Bitno je istaći da je novi zakon pripremljen u cilju unapređenja postojećeg zakona, te uspostavljanja fleksibilnog i stimulativnog zakonskog okvira koji tretira ovu oblast. Kako bi olakšali samu primjenu i razumjevanje zakona od strane volontera i organizatora volontiranja, u sklopu gore navedenog projekta, OKC je pripremio priručnik za primjenu Zakona pod nazivom “Volontiranje u zakonu: Ko, gdje, kako”.

Primjena na nivou Republike Srpske

Ozbiljniji koraci ka primjeni Zakona o volontiranju RS su započeti u okviru implementacije projekta “Volonterskom legislativom do razvoja lokalnih zajednica”, a koji je započeo krajem 2011, a završava krajem 2014. godine. Ovaj projekat su finansijski podržali Delegacija Evropske unije u BiH u sklopu programa “Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava”, Američka ambasada u BiH u sklopu programa “Mali grantovi komisije za demokratiju”, te Ministarstvo porodice, omladine i sporta u Vladi RS.

U sklopu ovog projekta je pripremljemo i realizovano niz mjera i aktivnosti koje su imale za cilj podrška primjeni Zakona o volontiranju.

Kao početna aktivnost, u sklopu projekta je realizovano 10 regionalnih prezentacija Zakona koja je uključivala veliki broj predstavnika lokalnih uprava, javnih ustanova i organizacija civilnog društva sa cjelokupne teritorije RS.

Nakon realizacije ove aktivnosti, inicirane su i sprovedene su aktivnosti na pripremi i usvajanju novog Zakona o volontiranju, Strategija za unapređenje i razvoj volontiranja RS za period 2014 – 2018, te pružanje tehničke podrške za izradu i usvajanje lokalnih volonterskih politika od strane 30 opština i gradova RS (Laktaši, Gradiška, Kotor Varoš, Srbac, Kozarska Dubica, Novi Grad, Oštra Luka, Mrkonjić Grad, Petrovac, Ribnik, Doboj, Brod, Vukosavlje, Bijeljina, Zvornik, Osmaci, Šekovići, Han Pijesak, Vlasenica, Srebrenica, Ugljevik, Istočni Stari Grad, Istočno Novo Sarajevo, Pale, Trnovo, Rudo, Čajniče, Trebinje, Gacko i Nevesinje). Bitno je istaći da su Doboj i Mrkonjić Grad već imali usvojene lokalne volonterske politike od 2010. godine, te su kroz ovaj projekat radili na usklađivanju ovih dokumenata sa novim Zakonom o volontiranju usvojenog u 2013. godini.

Jedna velika novost, veoma važna iz ugla volontera je definisanje jedinstvene volonterske knjižice za sve volontere koja, pored osnovnih informacija o volonterskom angažmanu, pruža mogućnost evidencije vrste i nivoa kompetencija stečenih volontiranjem. Vrste kompetencija koje su ponuđene su u skladu sa kompetencijama definisanih od strane Evropske unije a odnose se na cjeloživotno učenje.

Svaki organizator volontiranja je obavezan da obezbjedi volontersku knjižicu i da zajedno sa volonterom analizira koje su to kompetencije stečene, te njihov nivo, i na kraju iste evidentira u formi volonterske knjižice.

Uporedo sa aktivnostima na pripremi i usvajanju lokalnih volonterskih politika, u sklopu projekta je pružena podrška u smislu izgradnje ljudskih resursa neophodnih za primjenu lokalnih volonterskih politika, te je iz tog razloga za veliki broj predstavnika lokalnih uprava, javnih ustanova i organizacija civilnog društva organizovan serijal treninga. Ovaj serijal je uključivao 5 trening modula: Volonterske politike i legislativa; Volonterska infrastruktura; Organizovani rad sa volonterima; Promocija i odnosi sa javnošću, te Razvoj projektnih aplikacija sa fokusom na EU fondove.

Bitno je istaći važnost, već prethodno spomenute Strategije za unapređenje i razvoj volontiranja, koja je jasno definisala strateške pravce i ciljeve, te mjere i aktivnosti koje bi trebale u definisanom roku doprinijeti unapređenju i razvoju volontiranja, kao i cjelokupne primjene Zakona o volontiranju.

Strategijom je definisano uspostavljanje Volonterskog servisa RS (VSRS), a koji će preuzeti najveću ulogu i odgovornost u implementaciji ovog dokumenta u saradnji sa Ministarstvom porodice, omladine i sporta. VSRS kao takav je registrovan i započeo sa radom u septembru 2014. godine,.

Na kraju, bitno je navesti da nadzor nad primjenom Zakona o volontiranju RS ima Ministarstvo porodice, omladine i sporta u Vladi RS, a inspekcijski nadzor nad primjenom ima Republička inspekcija.

–

Lokalni volonterski servisi

Lokalni volonterski servis Banjaluka
Omladinski komunikativni centar
Lazarička 2, 78000 Banjaluka
Tel/fax: 051 921 597 /051 921 596
E-mail: lvs.banjaluka@okcbl.org

Volonterski servis Republike Srpske (OKC)
Lazarička 2, 78000 Banja Luka
Telefon/Faks: 051 921 597 / 051 921 596
E-mail: vsrs@volonterskiservisrs.net
Web: www.volonterskiservisrs.net