Psiholog Irena Đumić Jurić-Marijanović, ispred društva psihologa RS za BUKU govori o kriznoj situaciji u kojoj se nalazimo, odgovara kako da se nosimo sa pritiskom kojem smo izloženi pod prijetnjom koronavirusa.
Društvo psihologa RS je, na poziv Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, u svrhu podrške ljudima u prevazilaženju ove krize, formiralo stručni tim psihologa-psihoterapeuta koji će telefonskim putem pružiti pomoć svima koji imaju problema sa prevazilaženjem ove krize. Besplatna linija Plavog telefona je otvorena od danas, u terminu od 9 do 17, za sve zainteresovane građane, a broj je 080 05 0305.
Linija Plavog telefona otvorena ispred Društva psihologa RS otvorena je u partnerstvu sa Udruženjem Nova generacija
Irena, nalazimo se u vanrednoj situaciji, mnogi ljudi su u panici, pitaju se šta da rade. Koje su preporuke psihologa za ponašanje u ovakvim situacijama?
Prije svega važno je da se ponašamo odgovorno prema sebi, kao i prema drugima. To znači da se pridržavamo uputa zvaničnih institucija vezano za prevenciju korona virusa. Samim tim preuzimamo aktivnu ulogu i odgovornost u odnosu na situaciju.
Panika nikome ne koristi. Takođe, ako smo mi u panici, prenosimo je na druge oko nas, djecu, roditelje, prijatelje, kolege, itd. Objektivna situacija nije za paniku. Treba se dobro informisati, prikupiti relevantne činjenice od relevantnih izvora i držati se toga. Stalno traganje za novim slučajevima oboljelih, medijskim natpisima, okruženost ljudima koji na svoj način interpretiraju situaciju može samo povećati naš strah i dovesti do paničarenja. Dakle, korisno je uključiti zdrav razum, konkretne činjenice i kritičko mišljenje prema informacijama koje dobijamo. Svaki dan čujem od ljudi prenošenje informacija od drugih, koje nisu provjerili. Na primjer juče mi kaže jedna žena kako je čula od neke doktorice da do prekjuče nije bila u strahu, ali da je sad baš ozbiljno. Ja je pitam da li ju je pitala zašto. Nije. Dakle, informacije treba propitivati, a ne sve uzeti “zdravo za gotovo”. Kad god je krizna situacija, naše emocije su intenzivne, ali ako se prepustimo samo njima, a isključimo racionalno razmišljanje to nije dobro za nas.
Svi znamo da panika nije dobra, ali… Kako uticati na nju, kako je smanjiti, prevladati?
U ovoj situaciji adekvatno osjećanje bi bio neki normalan strah i zabrinutost, jer realno postoji opasnost od širenja virusa, što ugrožava naše osjećanje sigurnosti. Pored poštovanja preporučenih preventivnih ponašanja, adekvatnog informisanja i raciononalnog razmišljanja, bitno je da se ne fokusiramo samo na virus i informacije o njemu. Treba izbjegavati pretjeranu izloženost ovim sadržajima i svoje vrijeme raspodjeliti na druge stvari u životu. Posao, porodicu, hobije, druženje, i sve što inače čini naš život. U krizama je bitna stabilizacija, jer nas preplavi osjećanje da smo bespomoćni i da stvari nisu pod našom kontrolom. Zbog toga trebamo iskoristiti svoje kapacitete za ono što nas inače održava u ravnoteži, što imamo pod kontrolom, naše redovne aktivnosti, gdje se osjećamo sigurno i kompetentno. Ukoliko neko ne može držati paniku pod kontrolom i stalno ga preplavljuje, preporuka je da se javi za stručnu psihološku pomoć. Društvo psihologa RS je, na poziv Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, u svrhu podrške ljudima u prevazilaženju ove krize, formiralo stručni tim psihologa-psihoterapeuta koji će telefonskim putem pružiti pomoć svima koji imaju problema sa prevazilaženjem ove krize. Besplatna linija Plavog telefona je otvorena od danas, u terminu od 9 do 17, za sve zainteresovane građane, a broj je 080 05 0305.
Kako održati život koliko toliko normalnim u nenormalnim okolnostima?
Pa rješenje je u samom pitanju. Trebamo biti svjesni toga da su nenormalne okolnosti i ne porediti stalno život sa onim kako ga inače živimo. Uz sve restrikcije i strah, naravno da ovo može biti izazovno. Treba se fokusirati na ono što možemo da radimo uz smanjeno kretanje i socijalne kontakte. Za neke ljude sa kojima sam pričala ovo će biti period u kojem će pozavršavati nešto što uz redovne obaveze nisu stizali, na primjer završiti neke izvještaje, radove, spremanje kuće i slično. Možemo iskoristiti vrijeme za neke nove aktivnosti sa porodicom, čitanje, gledanje filmova i serija koje ne stižemo pogledati, a možda nas i same iznenadi naša kreativnost. Neki će se jednostavno odmoriti. Treba imati na umu da će se taj period završiti.
Preporučuje se da ljudi smanje socijalni kontakt, kako se ponašati u tim okolnostima?
Ovo je svakako važna preporuka kojom se smanjuje rizik od prenošenja virusa. Naravno, smanjenje socijalnih kontakata na nas utiče, jer smo društvena bića i odnosi sa ljudima su nešto što nas najviše oplemenjava, veseli i ispunjava. Niko ne preporučuje izolaciju, i dalje se trebamo družiti i viđati sa bitnim ljudima, samo to će možda sada biti na drugačiji način, u kućnoj atmosferi i bez grupnih okupljanja. Takođe, koliko god nam bili dragi, treba izbjegavati fizički dodir, grljenje, rukovanje i slično. Ono što je važno za ljude koji su u izolaciji je da ne gube kontakt, makar preko društvenih mreža i telefona sa svojom mrežom ljudi, jer izolacija može dovesti do depresije. Jako važno je napomenuti da i svi drugi, koji nisu u izolaciji misle i brinu o onima koji jesu, da ih kontaktiraju i na svaki način pokušaju da im olakšaju ovaj period. Njima treba naša pomoć, nikako izbjegavanje, stigmatiziranje ili ruganje.
Šta biste preporuči na kraju da ljudi optimističnije prime novonastalu situaciju?
Ja bih se opet vratila na činjenice. Stanje u RS nije alarmantno, broj zaraženih je mali, svi su izvan životne opasnosti, oni u riziku su izolovani. Institucije su odmah odreagovale, preuzele odgovarajuće mjere. Mjere koje imamo su preventivne, znači, u fazi smo sprečavanja širenja virusa. Mene ovo sve ohrabruje, kao i primjer Kine, gdje virus jenjava, da je uz dobru organizaciju, odgovornost države i pojedinaca i preduzimanje adekvatnih mjera od strane odgovarajućih struka, moguće pozitivno prevazići ovu krizu.
Autor: Maja Isović Dobrijević
Objavljeno: 14. mart 2020. godine
Preuzeto sa: buka