Iako su slučajevi polnog i seksualnog uznemiravanja i nasilja sve češći, kazne su i dalje veoma niske. Odgovor institucija na ovaj problem nije odgovarajući, što doprinosi opravdavanju nasilja od strane društva. Kako najčešći oblik seksualnog nasilja, seksualno uznemiravanje ― proističe iz želje jedne osobe da pokaže svoju moć i dominaciju nad drugom osobom. Najčešće žrtve su žene, a počinioci muškarci.
Piše: Nataša Tomić
Nakon što su javne ličnosti progovorile o nasilju koje su doživjele, na Fejsbuku je nastala stranica “Nisam tražila”, koja objavljuje priče svih muškaraca i žena sa područja bivše Jugoslavije, koji su imali ovakva iskustva.
„Toga dana bila je subota, nadoknada, došle smo samo kolegica i ja. Održao je predavanje i predložio da napravi ‘seansu’. Ušle smo jedna po jedna. Rekao mi je da zatvorim oči i zamislim da prelazim limunom preko svoga tijela, od glave, vrata, grudi, stomaka, vagine, bedara, koljena… Toliko mi je bilo neugodno. Kasnije je imao komentare da žudim za penetracijom jer želim dijete, da se u mom načinu hodanja vidi da želim seks, da se moje usne miču u skladu s usnama vagine… Muka mi je kad se sjetim. Radi se o osobi koja bi trebala liječiti psihička stanja drugih ljudi“, jedna je od ispovijesti na stranici “Nisam tražila”, koja svjedoči o uznemiravanju koje je proživljeno od strane profesora na fakultetu.
Ovo je samo jedna od mnogobrojnih priča, uglavnom žena, koje su proživjele seksualno uznemiravanje ili neki drugi vid nasilja. Ispovijesti ovih žena uključuju uznemiravanje na radnom mjestu, fakultetu, u porodici, u javnom prostoru.
O svom neugodnom iskustvu na poslu, pisala je i djevojka iz Sarajeva. Govori kako je uslov za posao voditeljice, hostese ili za bilo koji drugi angažman, na jednom festivalu u Sarajevu bio ispunjavanje zahtjeva tadašnjeg direktora. Žene su bile izložene njegovom odmjeravanju, udvaranju, te obećavanju angažmana za protivusluge.
„Tako ste mogli dobiti komentar da ćete biti angažovani ili cijenjeni sa njegove strane ‘ako zaslužite’, a često bi dovodio ljude koji su vam obećavali posao, samo da dobije ono što traži od vas. Ako bi trebalo da budete angažovani kao hostesa, kao jedan od uslova bi bio da vas on mora ‘probati’. Sve te namjere se kriju iza ‘džentlmenstkog’ postupanja prema vama, upoznavanja sa ‘poštovanje’, persiranjem, međutim ubrzo vidite koje su prave namjere tog čovjeka. Ukoliko biste se našli u zajedničkom društvu njega i starijeg profesora sa Fakulteta političkih nauka, koji je sada u penziji, tek tad bi počeli dobijati prave ‘ponude’, koje su se ticale i polaganja ispita na ovom fakultetu“, glasi jedna od ispovijesti.
Neadekvatno sankcionisano krivično djelo
Prema podacima tužilaštava u BiH, od 2018. do 2020. godine, bilo je 50 prijavljenih slučajeva polnog uznemiravanja. Rezultat je 18 podignutih optužnica i 12 obustava istrage.
U skladu sa Zakonom o ravnopravnosti polova BiH, seksualno uznemiravanje je „svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba, ili kojim se postiže takav učinak, naročito kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje“.
Iz Fondacije “Cure” iz Sarajeva, kažu da se nasilje kod nas još uvijek posmatra kao privatna stvar o kojoj ne treba da se govori. Ističu da je veoma važno skretati pažnju na uznemiravanje, ali i bilo koji drugi oblik nasilja koji se dešava. Tako se žrtve podstiču na prijavu policiji, a institucije da reaguju i riješe slučaj.
„Svaka lična priča nosi svoju težinu i od neprocijenjive je vrijednosti, jer oslikava hrabrost osoba da svoju priču iznesu u javnost, kako bi na taj način osnažile i druge osobe da javno govore o nasilju, prenoseći im poruku da nisu same i da se nasilje dešava svuda oko nas. Svako javno podijeljeno iskustvo, znači samo hrabrost te osobe/a da kroz svoj primjer pokažu da nasilje zaista postoji i da je neophodno pooštriti kazne za počinioce nasilja i da se nasilje svakako treba posmatrati kao krivično djelo za koje se treba da se snose adekvatne posljedice“, govore aktivistkinje ove Fondacije.
Nedavni, mnogobrojni slučajevi nasilja i uznemiravanja, koji su se pojavili u javnosti su samo ponovo pokazali koliko je nasilje duboko ukorijenjeno u našem društvu i koliko se kultura nasilja u stvari njeguje i podržava.
„Nasilje nad ženama je direktan produkt patrijarhalnog društva i zato se može dogoditi bilo kojoj ženi bez obzira na godine, socio-ekonomski status, nivo obrazovanja, mjesta boravka, ličnog izgleda, načina oblačenja… Dešava se u javnom, privatnom i virtuelnom prostoru od strane poznatih, nepoznatih osoba, partnera kao i od strane članova/ica porodice“, ističu iz Fondacije „Cure“.
Iako je seksualno uznemiravanje najčešći vid seksualnog nasilja, veoma mali broj ovih slučajeva se prijavi nadležnim institucijama. Seksualno nasilje se najčešće toleriše, a zabrinjavajuća je i činjenica da se ono, još uvijek, u društvu provlači kao šala.
„Seksisti, nasilnici i oni koji ih podržavaju često koriste ‘šale’ da provuku svoj seksizam, te da na taj način seksualno uznemiravanje i nasilje ne shvati se ozbiljno. Sa ‘seksističkim šalama’ se normalizuje seksizam, nasilje, diskriminacija, te nasilje postaje norma u društvu koji motiviše nasilnika da nastavi s nasilnim aktima“, tvrde u Fondaciji „Cure“.
Seksualno uznemiravanje je krivično djelo koje je regulisano Zakonom o ravnopravnosti polova, Zakonom o zabrani diskriminacije i Zakonom o radu. Iako pravno prepoznato, seksualno uznemiravanje i nasilje nisu adekvatno sankcionisani.
Iz Fondacije „Cure“ podsjećaju Bosnu i Hercegovinu, da je vrijeme da ratifikuje Konvenciju protiv nasilja i uznemiravanja koju je donijela Međunarodna organizacija rada, kako bi dodatno zaštitila žene od nasilja i uznemiravanja u oblasti rada.
Dodaju i da država treba aktivno da se uključi u prevenciju i borbu protiv nasilja nad ženama, da ojača sistem podrške i integraciju preživjelih u društvo. Neophodno je da se uspostavi registar slučajeva femicida i nasilja nad ženama, da se brzo i efikasno spovedu procedure dokazivanja uz adekvatno kažnjavanje nasilnika, kao i da se prestane sa viktimizacijom i stigmatizacijom tokom sudskih postupaka. Potrebna je i odgovarajuća podrška sistema i institucija, te uključenost društva u rješavanje ovog problema.
Zabrinjavajuća je i reakcija društva na slučajeve nasilja, jer se u većini slučajeva počinilac opravdava a žena krivi da je takvo ponašanje izazvala ili tražila. Čak i kada se preživjela odluči da nasilje prijavi, javnost se nađe kao ‘dežurna kritika’, koja se pita zašto je do sada ćutala i zašto se nije branila. Nadalje, i mediji svojim izvještavanjam često o ovoj temi pristupaju neprofesionalno i doprinose stereotipnom pogledu na ovu problematiku.
„Sve dok se propituju žene koje proživljavaju nasilje (zašto nije uradila nešto, zašto je bila tamo, što je obukla mini suknju, zašto nije vikala i sl.), opravdava se seksizam i nasilje i nema društvene (a često ni pravne) osude. Onog trenutka kada norma postane rečenica: ‘Počinilac, seksista, nasilnik je kriv i ne postoji opravdanje za takvo ponašanje!’ Mi ćemo biti spremni/e da krenemo u novi dio historije, u kojem će žene prvo biti ohrabrene da javno reaguju i da ne budu osuđene za to“, govore u Fondaciji „Cure“.
Kakav je odgovor institucija?
Zaključkom Savjeta ministara BiH, ministarstva i samostalne upravne organizacije su zadužene da usvoje Odluku o politici nulte tolerancije prema djelima seksualnog uznemiravanja i uznemiravanja na osnovu pola. Njihov zadatak je i da imenuju savjetnike za prevenciju polnog uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu.
„Do danas su 52 institucije sa nivoa BiH usvojile Odluke o politici nulte tolerancije i imenovale savjetnike/ce za prevenciju seksualnog uznemiravanja i uznemiravanja na osnovu pola. U decembru 2020. godine, Agencija za ravnopravnost polova BiH je, u saradnji sa Agencijom za državnu službu BiH, organizovala obuku za 30 imenovanih savjetnika/ca na temu prepoznavanja seksualnog uznemiravanja i njihove uloge kao savjetnika/ce. U narednom periodu planirana je obuka i za ostale imenovane savjetnike i savjetnice“, govore iz Agencije za ravnopravnost polova BiH.
Pored toga, smjernice za prevenciju seksualnog i rodno zasnovanog uznemiravanja su usvojili i Univerziteti u Banjoj Luci i Istočnom Sarajevu. Ovim smjernicama su imenovane i osobe zadužene za prevenciju seksualnog i rodno zasnovanog uznemiravanja, i svi zaposleni ili studenti mogu njima da se jave ukoliko smatraju da su izloženi uznemiravanju.
Kada je riječ o Gender centru Republike Srpske, iz centra za eTrafiku ističu da su tokom prethodne godine pratili podatke o svim oblicima rodno zasnovanog nasilja, pratili sprovođenje Istanbulske konvencije, te radili sa subjektima koji su zaduženi za pružanje pomoći osobama koje su preživjele nasilje.
„Gender centar Republike Srpske kontinuirano, svake godine, sprovodi kampanje kojima želi da podigne svijest o nedozvoljenim oblicima nasilja i pravima koje žrtva ima, tako smo u toku 2020. godine, za vrijeme trajanja kampanje 16 dana aktivizma, sproveli kampanju na našoj internet stranici i na našoj Fejsbuk stranici na kojima smo predstavili vodič za prava koje pred nadležnim institucijama ima svaka žrtva nasilja“, govore.
Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine je, pored praćenja provođenja domaćih i međunarodnih propisa saradnje sa institucijama i nevladinim organizacijama učestvovao i u raznim edukacijama, te je 2020. godine nastavio sa sprovođenjem kampanje ‘bolje ‘vako’ koja je uključivala kratke video spotove. Tom prilikom je promovisan i besplatan SOS telefon:1265, za pomoć osobama koje proživljavaju nasilje.
„Kada je u pitanju pokret #NisamTražila, Gender Centar FBiH je 28. januara 2021. godine dao Saopštenje za javnost u kojem je posebno skrenuta pažnja na obavezu poslodavaca da spriječe ali i prijave nasilje na osnovu spola, seksualno uznemiravanje i uznemiravanje na osnovu spola. Tom prilikom data je podrška žrtvama da takva djela prijave, te je istaknuta uloga medija da zaštite privatnost žrtava, njihovo dostojanstvo i integritet. U saopštenju je naglašeno da su poslodavci dužni bez odlaganja postupiti u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH“, govore.
Psihološka podrška u institucijama?
Bilo kakav vid uznemiravanja i nasilja utiče na psihološko, emocionalno i socijalno zdravlje preživjele osobe. Uznemiravanje i nasilje mogu dovesti do depresije, anksioznosti, po- sttraumatskog stresnog poremećaja, pa čak i do samoubistva.
Kada je riječ o psihološkoj podršci za osobe koje prežive nasilje, a koju pružaju sudovi i javne institucije u Bosni i Hercegovini, samo deset sudova imaju zaposlenog psihologa koji pruža psihološku pomoć osobama koje svjedoče na sudovima o proživljenom nasilju. Riječ je o Okružnom sudu u Banjaluci, Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, Osnovnom sudu Brčko distrikta BiH, Apelacionom sudu Brčko distrikta BiH, Kantonalnom sudu Sarajevo, Kantonalnom sudu Zenica, Kantonalnom sudu Bihać, Tužiteljstvu u Mostaru, Kantonalnom sudu u Novom Travniku i Okružnom sudu u Trebinju. Kantonalni sud Tuzla po sistematizaciji ima to radno mjesto, ali nema zaposlenu osobu.
U svim ostalim slučajevima, svi opštinski, okružni ili osnovni sudovi po potrebi angažuju psihologe iz Tužilaštva ili Centra za socijalni rad.
#DiskriminacijaNeRadi #DiscriminationDoesntWork
Tekst i fotografije: www.etrafika.net
Preuzeto sa: HCA BL