Ako si poput većine pametnih i pametnih poslovnih ljudi, možda tražiš prednost u brzom započinjanju sjajnog razgovora na društvenom događaju. Da li si se ikada zapitala/zapitao šta neke ljude, koji vole da se umrežavaju, čini interesantnijim i dopadljivijim kada je u pitanju povezivanje sa drugima u takvim situacijama?
Počinje poznavanjem našeg mozga. Imamo dio mozga koji stručnjaci nazivaju „namjerni sistem“. Prilično je moćan kada znamo kako da ga pravilno koristimo. Ali evo kvake: Naš namjerni sistem, koji je podsvjestan, je poput računara koji može da obrađuje tako mnogo podataka odjednom. Dakle, ima tendenciju da filtrira gomilu stvari oko nas, što znači da bismo mogli propustiti bitne znakove i događaje.
Šta treba da izbjegavamo?
Sada, kada je u pitanju maksimalno iskorištavanje ovog “namjernog sistema”, stručnjaci za mozak imaju solidne savjete. Kažu da se klonimo negativnih stereotipa i brzih presuda. Zašto? Jer ako smo već odlučili da nam se neko ne sviđa, obraćaćemo pažnju samo na stvari koje podržavaju naše mišljenje. To je kao da nosimo naočare za potvrdu. Dakle, ključno je zadržati otvoren um i uzdržavati se od brzih presuda. Na ovaj način zaista dajemo svom mozgu priliku da radi na najbolji mogući način.
Prije nego što uđemo u razgovor, trba odvojiti trenutak da shvatimo na šta ciljamo. Ovo postavlja ton za cijelu operaciju mozga tokom razgovora. Ako imamo jasne namjere, veća je vjerovatnoća da ćemo predvidjeti sve neugodnosti ili smetnje i bolje ćemo primjetiti zanimljive aspekte razgovora. Ovo će omogućava da uspostavimo snažan odnos sa osobom sa kojom razgovaramo.
Tri načina da budemo zanimljivi
Da bismo postali interesantniji, trebamo se fokusirati na drugu osobu i biti istinski radoznali o njoj. To znači pronaći nešto zanimljivo o njima, nešto što smo možda naučili tokom razgovora, i pratiti pitanja koja izazivaju razmišljanje. Studije pokazuju da radoznali ljudi imaju bolje odnose i bolje se povezuju sa drugima.
Drugi način da budemo zanimljiviji je da se fokusiramo na pozitivno. Naši mozgovi su ožičeni da stalno skeniraju naše okruženje u potrazi za nagradama i prijetnjama. Ako se fokusiramo samo na prijetnje, postajemo pod stresom, što narušava našu sposobnost da mislimo i efikasno komuniciramo. Umjesto toga, treba se fokusirati na nagrade. Čak i ako smo nervozni, pokušajmo da pronađemo nešto zanimljivo ili fascinantno u razgovoru kako bismo pomjerili fokus svog mozga.
Konačno, ljudi vole da govore o sebi, pa im treba postavljati iskrena pitanja. Pokazujući interesovanje za njihovu priču, činimo sebe zanimljivijim. Nauka objašnjava da kada razvijemo i gradimo druge tako što smo radoznali o njima i pitamo ih o njihovim stavovima o nekoj temi, to je inherentno nagrađivanje za njihov mozak.
Kada se postavljaju pitanja, kvalitet se računa. Treba izbjegavati generičke početke razgovora poput „Čime se bavite?“ ili “Odakle si?” i umjesto toga postaviti ubjedljivija pitanja poput „Šta te je navelo da tamo živiš?“ ili „Šta najviše voliš u svom poslu?“
Vodeći razgovor o drugoj osobi, treniramo svoj mozak da budemo društveno aktivniji i postanemo zanimljivija osoba u prostoriji.
Izvor: inc.com
Preveo i prilagodio: Miloš Blagojević
Preuzeto sa: ultra.ba