Ne moramo znati koliki je nečiji koefcijent inteligencije da bismo zaključili da je ta osoba natprosječno inteligentna. “Lumene” ćemo prepoznati i po pet stvari koje rade drugačije od ostalih.
Ne moramo znati koliki je nečiji koefcijent inteligencije da bismo zaključili da je ta osoba natprosječno inteligentna. “Lumene” ćemo prepoznati i po pet stvari koje rade drugačije od ostalih.
1. Preispituju uvriježena mišljenja i vjerovanja
Inteligentni ljudi ne vjeruju svemu što čuju. Preispituju tradiciju, vjerovanja, etičke norme, čitav sustav u kojem živimo – sve što postoji. Ne uzimaju ništa zdravo za gotovo i ne povode se za masom, već o svemu promišljaju kritički i temeljito istraže prije nego što stvore vlastito mišljenje.
Natprosječno inteligentni ljudi mogu proniknuti laž te ne dopuštaju drugima da se igraju s njima ili da ih stjeraju u kut. Dogma, odnosno principi koji se predstavljaju kao nepobitna istina, njima ne znače ništa – oni imaju mišljenje kakvo žele imati i slijede vlastiti put u životu.
2. Nikoga ne dižu u nebesa
Ljudi s natprosječnim kvocijentom inteligencije rijetko imaju idole i rijetko traže nekoga tko će ih voditi kroz život. Shvaćaju da od svake osobe možemo nešto naučiti u životu, ali isto tako shvaćaju da nitko ne zna sve. Nitko nema sve odgovore i zato natprosječno inteligentni ljudi nikoga ne gledaju kao idola. Sami sebe doživljavaju kao svog osobnog gurua koji ima dovoljno mudrosti i snage snaći se u svakoj situaciji.
3. U stalnoj su potrazi za novim znanjem
Osobe s visokim kvocijentom inteligencije nikada se ne zadovoljavaju onime što znaju – uvijek žude za novim znanjima i iskustvima. Uživaju u tome da proširuju svoj um i da se upuštaju u inteligentne razgovore kad god za to imaju priliku. Inteligentni ljudi fascinirani su znanjem i ovisni o njemu, ne zadovoljavaju se naučenim jer ne žele da njihov um stagnira. Shvaćaju da je znanje moć te se žele naoružati sa što više mentalne municije.
4. Svoje misli pretvaraju u djela
Natprosječno inteligentne osobe znaju da misli i ideje ne znače ništa bez djelovanja. Ako žele dospjeti igdje u životu, razumiju da ono što znaju moraju primijeniti u konkretnim djelima. Od vaših misli nema nikakve koristi ako ih ne podijelite s drugima i ako ih ne koristite kako biste pridonijeli svijetu, pa inteligentni ljudi uvijek gledaju gdje bi mogli primijeniti svoje znanje. Neće dopustiti da im išta stane na put u njihovu nastojanju da, koristeći svoje znanje, promijene svijet nabolje. Osmišljavanje novih planova s kojima će postići svoje ciljeve pruža im veliko zadovoljstvo.
5. Znaju vrijednost vremena provedenog sa samim sobom, u tišini
Više od ičega, ljudi s visokim kvocijentom inteligencije znaju vrijednost vremena provedenog sa samima sobom u tišini. Svijet je toliko ubrzan da se čini da uopće ne stavlja naglasak na “biti”. Svi moramo djelovati, raditi, proizvoditi, kretati se, zarađivati. Ne provodimo dovoljno vremena razmišljajući, osjećajući, voleći…
Zbog toga natprosječno inteligentni ljudi provode koliko god je vremena moguće sa samima sobom i sa svojim mislima jer znaju koliko je važno zagledati se duboko u sebe kako bi pronašli odgovore. Čak i ako u tom trenutku ne traže odgovore, i dalje su svjesni važnosti vremena koje provedemo sami, daleko od buke koja nas okružuje, jer to također pomaže da se oslobodimo stresa te da regeneriramo um, tijelo i dušu.
Preuzeto sa: akta.ba