Dizajnerka Katie McLeod – koja je radila u 82 zemlje – otkriva kako usklađuje posao s istraživanjem svijeta.
U jednom trenutku 2019. godine, Katie Macleod preko noći se popela na najaktivniji vulkan u Centralnoj Americi – Volcan de Feugo u Gvatemali – prije nego što se pripremila za radni dan. Vrativši se u svoju sobu nekoliko sati kasnije, grafička dizajnerka se prijavila na Zoom sastanak i Trello kako bi razjasnila neke koncepte za svoje klijente. “U stvari, više sam nego spremna, žudim za statičnim vremenom na svom laptopu nakon takve avanture. Posao u tom trenutku ne izgleda nužno kao posao”, kaže ona.
Macleod si može priuštiti ovakva jedinstvena iskustva u životu, jer je 2018. dala otkaz na radnom mjestu u Londonu kako bi radila na daljinu i postala digitalni nomad. Od tada je radila u 82 različite zemlje, a na poslu je imala najslađe Zoom pozadine: pješčane oluje na rubu pustinje Sahare u Maroku, snijegom prekrivene Himalaje, hotele u Tokiju i netaknute plaže na Baliju.
Kako ona finansira svoja putovanja
Macleod je radila posao visokog intenziteta od devet do pet u jednoj reklamnoj agenciji u centralnom Londonu. „Ali znala sam da mi je srce negdje drugdje. Htjela sam proputovati svijet”, kaže ona. “Bila sam sigurna da moje 20-te nisu vrijeme za gubljenje, posebno u kancelarijskom okruženju koje mi više nije služilo.”
U početku je Macleod finansirala njena putovanja svojim freelance projektima. Ali tokom godina, takođe je uspela da svoju strast pretvori u pasivni izvor prihoda putem svog bloga KatieGoes. Dok njen britanski pasoš otvara brojne zemlje u koje može putovati bez vize, ona posjećuje druge zemlje s turističkom vizom.
Kako bira kuda ide
Nekim radnim danima, Macleod je otišla na put u Mongoliju, ronila s ajkulama u Belizeu, letila visoko u balonu na vrući zrak tokom izlaska sunca u Kapadokiji, vozila se skejtbordom između Venice Beach i Santa Monike, divila se horizontu New Yorka iz helikoptera i istraživala napušteni brodolom u Sokotri (Jemen).
Kako bira mjesto? Ili ona ide gdje god vjetar duva? „Razumna internetska veza je glavni prioritet na mojoj listi“, kaže ona. Drugi je gostoljubiva zajednica istomišljenika. „Dok se krećete na dnevnoj, sedmičnoj ili mjesečnoj bazi, nedostaje stalnih prijateljskih lica; nema svakodnevnih kolega na poslu, nema prijatelja sa kojima bi se svakodnevno družili. Vidite nepoznata mjesta u lokalnim trgovinama. Ovo je lako aspekt statičnog načina života koji ljudi mogu uzeti zdravo za gotovo.” Uz stalne promjene u jezicima i kulturama, ona osjeća da je dobro biti okružena zajednicom koja podiže. „Moje iskustvo u Indiji je svjedočanstvo o tome“, kaže Macleod koja je provela nekoliko nedjelja radeći u Dharamkotu.
Tražiš sličnu promjenu krajolika? Macleod je rangirala najbolje i najteže zemlje u kojima je radila:
Najbolje zemlje za rad
Indonezija: Bali je uobičajeni favorit među digitalnim nomadima, i čak bih ga preporučila kao jedno od najboljih prvih mjesta za digitalne nomade. Sa mnoštvom slatkih kafića, odličnim WiFi vezama, kulturom koja podstiče samorazvoj i mnoštvom digitalnih nomada i umrežavanja; to je san!
Portugal: Sa prijateljskim ljudima, instagramičnom arhitekturom, prekrasnim plažama i niskim troškovima života u poređenju sa susjednim zemljama, Portugal je dom nekoliko digitalnih nomadskih žarišta; Lisabon, Peniche, Madeira i Porto.
Šri Lanka: Postoje lokacije u Šri Lanki koje zasjenjuju Bali.
Velika Britanija: Možda sam pristrasna, ali Velika Britanija može biti odlična i za digitalne nomade. Većina kafića podržava rad na daljinu, a coworking prostora ima na pretek. Na primjer, volim Edinburgh.
Gruzija: Zajednica digitalnih nomada u Tbilisiju je mala, ali istaknuta. Osim toga, s planinama prekrivenim snijegom i plažama koje nisu previše udaljene, odlična je za istraživanje tokom odmora od posla.
Malta: Malta je vrlo jeftina destinacija za let iz mnogih evropskih zemalja. Oni su bili jedni od prvih koji su ponudili digitalnu nomadsku vizu. Osim toga, postoji mnogo coworking prostora ili kafića u kojima možete raditi.
Nepal: Otkrila sam da Nepal ima dovoljnu brzinu interneta, nadolazeću kulturu kafea, osjećaj duhovnosti, motivaciju za aktivnosti na otvorenom i gostoprimstvo koje podstiče zajednicu. Za sada vidim više prednosti nego nedostataka.
Indija: Provela sam neko vrijeme visoko u planinama odmah pored Dharamkota u Himachal Pradeshu. Bila sam daleko produktivnija nego što sam mogla zamisliti. Prvo, tu je mirnoća u prostoru, koja inspiriše kreativnost i motivaciju. Drugo, nema mnogo ljudi u ovoj oblasti, ali zajednica je čvrsto povezana. Rad na daljinu ovdje nije strani koncept, što znatno olakšava pronalaženje zajednice. Treće, troškovi života su niski. Na kraju, ko bi mogao poreći prednosti prirodnog pejzaža Himalaja na svom pragu, za avanture nakon posla? Sigurna sam da ću se jednog dana vratiti, iako se nadam da će se internet do tada poboljšati — makar i samo malo.
Poljska: Uz relativno pristupačne troškove života u Evropi, postoji mnogo gradova koji su veoma atraktivna odredišta za digitalne nomade. Odnosno, privlačna fizički i privlačna u praktičnom smislu.
Meksiko: Sa odličnim vremenom, buritoima za bilo koji obrok, bogatom kulturom, opuštenim načinom života i obiljem mjesta za rad, Meksiko je već neko vrijeme omiljena destinacija za digitalne nomade.
Najteže zemlje za rad
SAD: Kao jedna od najboljih destinacija iz snova na svijetu, možda ćete biti iznenađeni što sam uvrstila Sjedinjene Države kao jedno od najgorih mjesta za život digitalnih nomada. Iako iskreno, ima mnogo negativnih strana. Troškovi života su previsoki, a vi biste većinu svog vremena proveli radeći da biste sebi priuštili život. Većina kafića takođe mrsko gleda na radnike na daljinu, što se očituje u nedostatku utikača i nedostupnim WiFi vezama.
Maroko: Nije neuobičajeno da posjetitelji dožive neugodne situacije u Maroku, s nasilnim prodavačima i mnoštvom uličnih prevara kojih se treba čuvati. Srećom, imala sam mnogo sreće sa ljudima koje sam upoznala, ali tamo nije tako lako osnovati zajednicu. Takođe, zimi može postati jako hladno.
Oman: Koliko god da je grad prijateljski i bezbjedan, internet i infrastruktura još nisu tu.
Loša strana
Nisu sve slikovite lokacije i ukusna hrana. Macleod je provodila dane i noći radeći na aerodromima i željezničkim stanicama tokom svojih putovanja. Najveći izazov je izostanak dnevne rutine, kaže ona. “Naravno, naše okruženje se stalno mijenja; ljudi oko nas se mijenjaju, klima se mijenja, kuhinja se mijenja i naši životni uslovi se mogu mijenjati iz dana u dan, ako ne i iz nedjelje u nedjelju. Stoga, nomadi moraju biti jako odlučni da održavaju, na primjer, bilo koju vrstu rutine vježbanja, načina spavanja ili prehrambenih navika.” Takođe može izgledati kao da su digitalni nomadi na jednom velikom prazniku, dodaje ona. “Ali realnost je da je stalno putovanje iscrpljujuće.”
Šta bi savjetovala nekome ko želi da usvoji ovaj stil života? Smanjite svoje izdatke na minimum, kaže ona. „Nije visoka plata, već mali troškovi koji vam omogućavaju da sebi priuštite život na putovanju. Ne treba vam Starbucks kafa svaki dan, niti nova odjeća za svaku priliku. Otkažite svoje pretplate i oslobodite se svih troškova. Vjerovatno je da većina njih uopšte nije potrebna.”
Macleod dodaje da finansijska sloboda ne znači biti bogat. “Radi se o učenju živjeti bez računanja na sljedeću platu. Kada budete kontrolisali svoje finansije, otkrićete da imate više prostora da budete u ovom trenutku na ovoj planeti. Možda ćete takođe vidjeti, kao što sam i ja učinila, da je život digitalnog nomada mnogo jeftiniji od statičnog života s hipotekom, osiguranjem, dugovima i automobilom.”
Ona takođe savjetuje ljude da nauče umjetnost opraštanja. “Ponekad je važno prepustiti se kako biste bili otvoreni za sve potencijalne buduće avanture.”
Uprkos brojnim izazovima života kao nomada, Macleod voli da može raditi s bilo kojeg mjesta na svijetu. Nikada se ne planira vratiti svom radnom stolu osim ako joj to apsolutno nije potrebno. Ona vjeruje da svijet ide ka radu na daljinu u bliskoj budućnosti.
Izvor: cntraveler.com
Preuzeto sa: ultra.ba