Mnogi žele da budu odlični komunikatori. Težeći tome lako mogu da upadnu u uobičajene zamke koje zbunjuju publiku.
Ako vodite tim ili želite da napredujete u karijeri, važno je da vaše riječi nenamjerno ne vrijeđaju druge. Evo nekoliko primjera riječi koje treba da izbjegavate:
- Nejasne ili čak polunejasne reference
Kada vam se sviđa popularan sport ili film, pogriješićete ako pretpostavite da ga svi vole. Onda ćete se osvrnuti na to, a da ne primjetite da možda gubite dio publike.
Posebno su zastupljene sportske reference. Jednostavne fraze kao što su “trebalo bi da se pozabavimo tom odlukom“, ili “ne želim da taj sastanak bude bez udarca“ mogu da imaju smisla, ali ne za sve. Naročito u velikim grupama, izvanredni komunikatori govore na način koji svako može da razumije.
U korporativnim okruženjima ili bilo kojoj vrsti mješovite grupe, važno je da shvatite da neće svi da razumiju vaše sportske ili filmske reference. Oni koji to ne znaju lako mogu da se osjećaju izgubljeno u razgovoru jer jednostavno nisu upoznati sa terminologijom.
Kada ste sa prijateljima ili homogenom grupom, gdje ste sigurni da su svi upoznati sa vašom referencom, to je jedna stvar. Ali upućivanjem na svoj omiljeni film, emisiju, slavnu ličnost ili sport bez uviđanja da neće svi u prostoriji da znaju o čemu govorite, rizikujete da se član publike osjeća kao neznalica ili nedostojno, a zatim se odvaja ili odjavljuje jer se misli da nije uključen u razgovor.
- Grube generalizacije
Kao društvo, volimo da generalizujemo. Reći ćemo stvari poput “ovo se dešava često“, “svi se ovako osjećaju“ ili “ona se ponaša ludo“. Ako koristite riječ koja je otvorena za tumačenje, pronađite bolju. Generalizacije su rijetko korisne ili tačne, piše Entrepreneur.
Ako pokušavate da procijenite koliko dugo će nešto da traje, pokušajte da suzite na određeni broj sati, dana ili sedmica. U slučaju da želite da razgovarate o tome koliko je nešto uobičajeno, pronađite podatke o tome koliko je ljudi zapravo pogođeno time. Ako opisujete nečije ponašanje, pogledajte da li možete da ga detaljno opišete na specifičan i objektivan način, umesto na subjektivan. Ne nazivajte nešto samo užasnim iskustvom – opišite šta ga je konkretno učinilo tako strašnim.
Riječi poput “tona”, “mnogo”, “svi” ili “lud” imaju različita značenja za različite ljude. Kada možemo da izvještavamo o podacima i razgovaramo o situacijama na jeziku koji je specifičan i mjerljiv, manje je verovatno da će naše riječi biti pogrešno shvaćene ili protumačene. Naše izjave o problemima, bolne tačke ili predložena rješenja postaju činjenice i zasnovane su na podacima. Pravi profesionalci komuniciraju na ovaj način, tako da nikada nema zabune. Ljudi to mnogo više poštuju.
- Pretjerane analogije i metafore
Analogije i metafore imaju mjesto u govoru, posebno ako ste sigurni da će vaša publika da ih razumije. Kada ubacite analogiju ili metaforu u razgovor, to bi trebalo da ima svrhu. Ovo je slučaj kada pravite poređenje nečega što ljudi dobro razumiju sa nečim što manje shvataju.
Međutim, prekomjerna upotreba analogija i metafora može da odvuče pažnju. Svaki put kada ih napravite, tražite od svoje publike da u mislima otputuje negdje drugdje, što ih udaljava od onoga što se trenutno dešava. Oni koji stalno upoređuju jednu stvar sa drugom takođe rizikuju da izbjegnu jednostavnu i direktnu komunikaciju.
Ako uvijek imate potrebu da uporedite stvari radi objašnjenja, onda postoji šansa da ne razumijete trenutnu situaciju dovoljno dobro ili se osjećate prijatno da o njoj direktno razgovarate. Ovo može da bude posebno opasno kada uporedite dvoje ljudi. Reći da su dvije osobe ili stvari iste je odličan način da zanemarimo i zaista cijenimo ono što ih čini različitim. Vrednovanje razlika je tako važan dio liderstva i timskog rada.
Preuzeto sa: manager.ba