Site icon mladibl.com

Lične granice i samopoštovanje

Lične granice su mentalni, emocionalni i fizički zidovi koje stvaramo kako bi se zaštitili od iskorištavanja, manipulisanja ili zlostavljanja od strane drugih ljudi i važan su dio oblikovanja zdrave slike o sebi.

Lične granice proizlaze iz svijesti o vlastitoj vrijednosti i razini samopoštovanja koju smo stekli razvijanjem potrebe za samoočuvanjem, zaštitom svog tijela i integriteta. Osobnim granicama stvaramo prostor za izražavanje želja, potreba i emocija, bolju produktivnost, energiju i kreativnost.

Učenje i formiranje naše ličnosti počinje u vrtiću ili okolini u kojoj odrastamo, dakle puno prije nego što krenemo u školu. U trenutku kad se nađemo u osnovnoj, a naročito u srednjoj školi, naš karakter i osobnost već su prilično formirani. Reakcije su sve manje spontane ili refleksne, a sve više prigušene, uvjetovane i pune straha. Već tada naše ponašanje može ukazivati na to da imamo ili ćemo imati u budućnosti poteškoća obraniti se, suprotstaviti ili izboriti za sebe te odabrati život po vlastitim, a ne tuđim pravilima, standardima ili očekivanjima.

Kako uspostaviti dobre lične granice?

Čak i ako određeni period odrastanja provedemo u nekakvoj „sivoj zoni“, u okeanu beskrajnih mogućnosti u kojem istražujemo kako okolina reagira na nas i mi na nju, u kojem povrjeđujemo sebe i druge (a zauzvrat oni nas), u jednom trenutku moramo odlučiti hoćemo li iz tog okeana isplivati, ili potonuti. Tada će u prvi plan iskočiti sva iskustva koja smo svjesno ili nesvjesno skupljali kroz život i koja su nas formirala od najranijih dana. Radi se o spoznajama i sjećanjima na naše prve uzore (i one nešto kasnije), koje dijelimo na pozitivne i negativne.

Pozitivni uzori imali su nešto čemu smo se divili i što smo možda i sami htjeli postati kad odrastemo. To su bili ljudi koji su uspjeli pomiriti i uravnotežiti svoje karakterne osobine, dokazali da se znaju zauzeti za sebe, a povrh toga ostati voljeni i cijenjeni. U našim očima oni su bili heroji s kojima smo se htjeli identificirati.

Negativni uzori imali su nešto neobično, nepotpuno ili neiskreno, i već tad smo znali da ne želimo biti poput njih. Nezadovoljni, ogorčeni, ljuti na sebe i na čitav svijet, imali su nešto s čime se nismo htjeli poistovjetiti i što smo odrastajući nastojali izbjeći.

Dakle, čak u najranijem djetinjstvu na intuitivnoj, senzitivnoj razini bili smo sposobni vidjeti i osjetiti da su karakter i ličnost svake pojedine osobe sačinjeni od skupa različitih osobina, kao i da je razina osobnog i životnog uspjeha i zadovoljstva, osim upornošću, trudom i radom, određena i razinom svijesti o samome sebi.

Razlozi slabih ličnih granica

Iza jasno postavljenih osobnih granica stoji odgovarajuća razina samopoštovanja i zdravog samopouzdanja, a ispred sve ono što možemo postati – ako osiguramo sebi prostor za djelovanje.

Ovo su neki od razloga zbog kojih (možda) osjećate da imate slabe granice (čak i ako niste oduvijek imali problema s tim), što se ogleda u nemogućnosti postizanja zacrtanih ciljeva, rasipanja vremena i energije, distrakcije i osjećaja iscrpljenosti koji to sve prati. Kao i uvijek, i ovdje se većinom radi o nametnutim uvjerenjima.

  1. „Misliti na sebe je sebično.“

Sebičnost i egoizam ponekad zaista idu ruku pod ruku, no ovdje se ne radi o tome. Jedno je biti sebičan i na putu do uspjeha gaziti sve ispred sebe, a drugo je misliti na sebe u svrhu brige za sebe. Tko bi trebao misliti na vas ako nećete vi sami? Nitko neće patiti zbog onog što ste si kroz život uskraćivali; nitko, osim vas samih. Nitko neće osjećati vašu tugu, nepravdu ili osjećaj zanemarenosti; nitko, osim vas samih. Misliti na sebe zapravo znači (na)učiti kako preživjeti. Ponekad biti „sebičan“ znači biti svjestan sebe, svojih potreba i osnova na kojima leži naše fizičko, mentalno, emocionalno i duhovno zdravlje te načina na koje sve to možemo sačuvati.

  1. „Ljudi će me manje voljeti.“

Ovo je jedna od najvećih zabluda zbog kojih drugima dopuštamo da upravljaju našim glavama, tijelima, umom i srcima. Svrha našeg života nije ugoditi svakom koga upoznamo, niti u svakom izazvati osjećaj poštovanja, simpatije ili razumijevanja. Ako ljubav i poštovanje kupujemo na ovaj način, žrtvujući sebe i svoju osobnost, nikad nećemo saznati voli li nas netko zbog onog što zaista jesmo (ukoliko uopće i sami znamo što jesmo), ili smo ga samo uspješno „kupili“. Osim što je ovaj pristup od samog početka neiskren i manipulativan, dugoročno je iscrpljujuć i neodrživ. Iskreni pristup učinit će da vas ljudi više poštuju, slušaju, uvažavaju… i tek tada ćete u svoj život privući one koji će biti istinski zainteresirani za vas.

  1. „Uspostava ličnih granica poremetit će moj život.“

U jednoj određenoj mjeri, ovo je istina, ali dobrodošla istina. Kad shvatite dinamiku međuljudskih odnosa i počnete više slušati sebe a manje druge, interakcija s ljudima počet će se mijenjati. Na nešto na što ste do sada odgovarali s „da“, možda ćete početi odgovarati s „ne“! Bolje ćete predviđati ishode i uočavati nijanse.Ne dozvolite drugima da upravljaju vašim osjećajima, vremenom ili vašim potencijalom čineći tako štetu vašoj budućnosti i onome što biste mogli postati.

„Altruizam i solidarnost pozitivne su karakterne osobine, no neke stvari ipak ne vrijedi žrtvovati.“

Pozitivne strane dobrih ličnih granica

Tri ključne riječi na samom kraju – hrabrost, sloboda i autentičnost! Postavljanje granica upravo tome i služi – da samima sebi osiguramo prostor za prijeko potrebno izražavanje potreba, emocija, talenata, želja i vizija… i nitko ne bi trebao činiti da se zbog toga osjećamo loše!!! Kad svoj život i odnose u njemu promotrimo na ovaj način, sve će postati mnogo jednostavnije. I ne, ovdje se ne radi o tome da saznamo tko su nam pravi prijatelji, tko će nas podržati ili ne – radi se o tome da spoznamo sebe. Da poklonimo ljubav sebi, da shvatimo koliko vrijedimo, da osvijestimo svoj potencijal i da napokon naučimo kako sami sebi postati najbolji prijatelj te najveća i najbolja podrška.

dobrevibracije.com

Preuzeto sa: hocu.ba

Exit mobile version