Prakticiranjem istinskog liderstva stvaraju se povoljni uslovi za uspjeh ljudi i organizacija u specifičnim izazovima. Uspjeh na koji se misli u ovom kontekstu ne odnosi se samo na ostvarenje cilja, mada je postizanje ciljeva izuzetno važno. U suštini, radi se o tome da sve ono što nastaje bude inkluzivno, a ne ekskluzivno; da bude moralno, a ne nemoralno; konstruktivno, a ne destruktivno; utemeljeno na realnom a ne na iluziji.
Pitanjem o tome „Šta je istinsko liderstvo – liderstvo koje pospješuje životne uvjete, drži svijet na okupu i spriječava da se isti ne raspadne?“ bavili su se brojni filozofi, političari, pjesnici i mudraci od kada je svijeta.
Danas, ovisno o tome koga upitate, nailazite na različite odgovore. Predstavnik jedne kompanije s lista Fortune 500 objasnio je kako istinsko liderstvo podrazumijeva „osmisliti jedinstvenu korporativnu strategiju i sofisticirani sistem nagrađivanja koji će poticati menadžere i ostale zaposlenike da se uspješno fokusiraju na finansijske ciljeve“.
Kada bismo isto pitanje postavili generalu Američke vojske rekao bi da se istinsko liderstvo manifestira u „umjetnosti motiviranja kako bi vojnici spremno činili ono što od njih tražite“. Prema bivšem predsjedniku vlade istinsko liderstvo ogleda se u „moći uvjeravanja…kako bi se ljude uvjerilo da prihvate, podupru i slijede ponuđene programe“. Političar bi utvrdio kako se, prema njegovom mišljenjum istinsko liderstvo odnosi prije svega na „posvećenost nekom cilju“: „kada se nađete vani, na prvim linijama, te kada pogledate unatrag i opazite ljude koji su uz vas i koji vas slijede – vjerovatno vas se može nazvati istinskim liderom.“
Navedeni primjeri ukazuju na različite varijente jednog te istog uvjerenja, odnosno jedne te iste koncepcije liderstva koja danas prevladava u svijetu: pokazati put kojim se treba ići te pridobiti ljude na sljedbu. U osnovi sve se uglavnom svodi na to kako pridobiti ljude da čine ono što lideri žele. Kako bi ukazali na smijer kojim treba ići te pridobili ljude na sljedbu, lideri bi prema ovoj koncepciji trebali osmisliti jasnu i poticajnu viziju, trebali bi motivirati pomoću uvjerljive komunikacije, trebali bi voditi primjerom i razraditi sistem poticaja i kazni kako bi se zacrtane aktivnosti na koncu i provele.
Međutim, opisana perspektiva gledanja na istinsko liderstvo nije dovoljna za uspješno nošenje s kompleksnim izazovima s kojima se susreću institucije i zajednice u današnjem globaliziranom svijetu:
- Šta ako je zacrtano usmjerenje pogrešno?
- Šta ako je vizija produkt pogrešnog razmišljanja, iluzije i obmane?
- Šta ako lider manipulira ljudima kako bi ostvario sebične ciljeve?
- Šta ako ljudi postanu ovisni o vođi te stoga prestanu razvijati vlastite sposobnosti?
- Šta ako se većina povede za lakim odgovorima i bezbolnim rješenjima te na taj način nagradi karizmatskog demagoga koji ima moć i nudi lažna obećanja?
1-ISTINSKO LIDERSTVO NAVODI NAS DA ISKRENO SAGLEDAMO REALNOST
Liderstvo koje teži istinskom napretku uspjeh mora mjeriti u kontekstu jačine angažmana pojedinaca na rješavanju stvarnih problema, nasuprot njihova angažmana na simptomima, na lažno važnim problemima ili problemima koji služe kao puki mamac za pažnju. Suštinsko pitanje koje se u tom smislu nameće je sljedeće: “Suočavamo li se doista sa stvarnošću ili je ipak izbjegavamo?“
Istinsko liderstvo teži tome da ljudi prilagode svoje vrijednosti, način razmišljanja i prioritete kako bi primjereno odgovorili na nove okolnosti, odnosno da se prilagode novoj realnosti koja podjednako može biti prijetnja ili prilika. U suštini istinsko liderstvo orkestrira društveno učenje i znanje koje nastaje u kontaktu s kompleksnim problemima i zahtjevnim izazovima.
2-ISTINSKO LIDERSTVO POTIČE ADAPTACIJU
Prakticiranjem istinskog liderstva stvaraju se povoljni uslovi za uspjeh ljudi i organizacija u specifičnim izazovima. Uspjeh na koji se misli u ovom kontekstu ne odnosi se samo na ostvarenje cilja, mada je postizanje ciljeva izuzetno važno. U suštini, radi se o tome da sve ono što nastaje bude inkluzivno, a ne ekskluzivno; da bude moralno, a ne nemoralno; konstruktivno, a ne destruktivno; utemeljeno na realnom a ne na iluziji.
O istinskom liderstvu treba razmišljati kao o normativnoj aktivnosti koja stvara i dodaje vrijednosti grupi, za razliku od plitkih i površnih koristi koje nisu dugoročno održive. Pod pojmom vrijednost misli se na znanje, odnosno, sposobnosti, kapacitete, proizvode ili ishode koji generiraju održivu dobrobit, istinsko zadovoljstvo i višu razinu uspješnosti grupe. Stoga se istinsko liderstvo mora baviti moralnim i etičkim dimenzijama ljudskih aktivnosti.
Kako bi svim članovima grupe osigurao najbolje šanse za uspjeh i stvaranje dodatne vrijednosti, lider ih treba usmjeriti ka njihovim adaptivnim izazovima. Adaptivne aktivnosti su napori koji će na koncu rezultirati organizacijskim ili sistemskim učenjem nužnim za rjšavanje kompleksnih problema koji uobičajno zahtjevaju:
- evoluciju vrijednosti,
- razvoj novih praksi
- revidiranje prioriteta.
3-ISTINSKO LIDERSTVO POTRAGA JE ZA DUBOKIM RAZUMIJEVANJEM I MUDROŠĆU
Za uspješno nošenje s kompleksnim adaptivnim izazovima potrebna je, naime, poprilična mudrost. Lider brani i promovira određene vrijednosti i pristupe, te da istovremeno utječe na napuštanje nekih drugih vrijednosti i pristupa koji sprečavaju napredak, unatoč tome što ih ljudi svjesno ili nesvjesno štite.
Sposobnost razlučivanja izravno je proporcionalna mudrosti osobe, a mudrost se nalazi u prostorima duše i uma onkraj iskustva i inteligencije što je čini nezamjenjivim vodstvom u odabiru vrijednosti i navigaciji kroz adaptivne promjene.
4-ISTINSKO LIDERSTVO JE SVOJEVOLJNA ODGOVORNOST
Primarni zadatak lidera ogleda se u tome da pomogne ljudima suočiti se sa stvarnim problemima i uvjetima okruženja – bez obzira na to kako bolni i uznemiravajući bili – jer se jedino tako mogu pokrenuti prema naprijed. Suštinski gledano, istinsko liderstvo podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za svijetu kojem živimo te poticanje drugih da i oni učine isto.
Značenje riječi odgovornost mogla bi se definirati kao „biti uzrok, sredstvo ili izvor nečega“. Pojam također označava „sposobnost djelovanja bez potrebe vodstva ili utjecaja s viših istanci“, te također i „moralno odlučivanje“, „ispravno procjenjivanje“ i „zdravo razmišljanje“.
Prilikom implementacije istinskog liderstva koje potiče ljude na suočavanje s adaptivnim izazovima, lider preuzima posebnu odgovornost za:
- Dijagnostički proces – gdje lider nastoji precizno utvrditi o kojim se problemima radi kako bi po tom procijenio spremnost grupe da se s istim pozabavi.
- Upravljanje procesima rješavanja problema – gdje ljude treba potaknuti na propitivanje stvarnosti, na osvještavanje sukobljenih vrijednosti i prioriteta, te na prihvaćanje novih praksi kako bi se gradio istinski napredak.
- Samoga sebe kao instrument moći – što podrazumijeva svjesnost lidera na koji način njegova moć – autoritet, prisutnost i intervencije utječu na razmišljanje i aktivnosti drugih.
Svi koji žele biti istinski lideri trebaju, prije svega, sebi postaviti pitanje „Kako mogu najpametnije iskoristiti vlastitu moć utjecaja kako bi se započeli procesi adaptacije i uključio dovoljan broj ljudi koji će se rado angažirati na rješavanju realnih problema?“ Odgovor će ovisiti o specifičnim izazovima s kojima je grupa suočena, sposobnosti samog vođe te vrsti i dosegu njegova autoriteta.
Preuzeto sa: manager.ba