Svi žele kontrolu nad sopstvenim emocijama, naročito onim neprijatnim. Međutim to što većina ljudi smatra pod kontrolom emocija zapravo nije prava kontrola već bi se to prije moglo nazavati otporom ili unutrašnjom borbom sa vlastitim emocijama. Kada se jave neprijatna osjećanja većina ljudi im se opire, pokušava da ih potisne, supresuje, da skrene pažnju (da ih izbegne), analizira osjećanja ili sebe, uživljava se u imaginacije koje prate to osjećanje što dovodi do katastrofiziranja, dramatizovanja i sl. Svi ti manevri zapravo ne predstavljaju pravu kontrolu već unutrašnju borbu što dovodi do toga da je osoba u konfliktu sama sa sobom. Ta unutrašnja borba dovodi do neprijatne unutrašnje tenzije, anksioznosti i istrajavanja neprijatnih osećanja.
Kako zaista možemo kontrolisati svoja osjećanja?
Mi ne možemo istisnuti emocije iz našeg života, ne možemo živjeti život bez ikakvih osjećanja jer su osjećanja dio ljudske prirode. Ali to ne znači da treba da živimo u drami, odnosno da stalno budemo emocionalno reaktivni i da često doživljavamo intenzivna osjećanja. Mi možemo naučiti kako da se nosimo sa osjećanjima tako da ona budu začin našeg života ali ne i gospodar.
Osejćanja se javljaju spontano i automatski, odnosno nesvjesno. To znači da mi ne možemo spriječiti njihovu pojavu. Ali kada se osjećanja jave i mi postanemo toga svjesni možemo učiniti neke stvari koje će dovesti do toga da imamo kontrolu nad njima, što će činiti da ne zapadamo u vatru. Postoje četiri osnovna principa koja treba da primjenjujemo kako bismo ostvarili kontrolu nad vlastitim osjećanjima kada se ona jave.
Prvi princip – distanciranje, neidentifikovanje, osjećanja to nisam Ja
Prvi princip podrazumijeva da kada se javi neko snažno, obično negativno osjećanje da zadržimo svijest o tome da je to samo osjećanje a ne realnost i drugo da to osjećanje nije odlika mog identiteta, mog ja. Kada se jave intenzivna negativna ali i pozitivna osjećanja ljudi automatski usmeravaju svu svoju pažnju na njih i to može dovesti do toga da osoba ima autentični doživljaj da je to realnost. Zapamtite, vi niste nijedno vaše osjećanje ma kakvo to osjećanje bilo. Osjećanja su samo naučene (obično djetinjaste) automatizovane rekacije na određena značenja koja vi pridajete dešavanjima u vama ili izvan vas.
Drugi princip – nerealistični zahtjevi, želje, očekivanja
Osjećanja mogu biti posljedica vaših nerealističnih zahtjeva prema sebi, svijetu ili drugima. Ako neko osjećanje istrajava i neće da prođe, vi upitajte sebe šta je to što zahtijevam sada od sebe /drugih/ svijeta? Upitajte sebe da li je to realistično i da li je vam je to neophodno da imate / postignete. Kada shvatite da vam to nije neophodno ili čak nije ni realistično odustanite od tog zahtjeva i primijetićete da neprijatna, intenzivna osjećanja nestaju.
Treći princip – ne opiranje, prihvatanje, prepuštanje
Treći princip je podjednako bitan kao i prvi. Kada se javi bilo koje osjećanje ne treba da mu se opirem ni mentalno ni tjelesno ako želim da zaista imam kontrolu nad njim. Ako se opirem osjećanju to će se pretvoriti u unutrašnji konflikt koji će rezultirati unutrašnjom tenzijom (anksioznošću) i neprijatno osjećanje će trajati značajno duže nego što bi trajalo bez opiranja. Ako se uopšte ne opirem nekom osjećanju ono ne može da traje više od 90 sekundi. Ako traje duže znaći da se i dalje opirem, bavim se tim osjećanjem ili mislima koje se javljaju u sklopu toga.
Četvrti princip- neuživljavanje
Većina ljudi su skloni da se gotovo automatski uživljavaju u misli i imaginacije koje su sastavni dio nekog osjećanja. Pod uživljavanjem podrazumevamo bavljenje tim mislima i imaginacijama, zamišljanje šta bi bilo kad bi bilo i sl. Kada to radite vi ustvari produbljujete to osjećanje, dajete mu na važnosti, potkrepljujete ga. Osjećanja su naučene automatske rekacije koje ste ponavljali i potkrepljivali puno puta u životu i zato su postale tako automatizovane. Ako želite da ih prevaziđete prestanite da ih potkrepljujete. Potkrepljenje je pažnja. Čim se uživljavam u nešto, tome poklanjam svu svoju pažnju a to znači da tome pridajem važnost.
Pažnju investiram samo u ono što smatram važnim. Ono što je nevažno za mene tome ne poklanjam pažnju uopšte, zar ne? Primenite to na osećanja koja želite da prevaziđete. Kada se osećanje javi vi ćete naravno postati svesni tog osećanja i doživećete ga ali ne idite dalje od toga. Tolerišite osećenje (ne opirite mu se), podsetite sebe da niste vi to osećanje i ne uživljvajte se u to osećanje. Ne uživljavajte se u misli i imaginacije koje prate to osećanje jer te misli su samo kognitivni deo tog osećanja. Te misli i imaginacije nisu odraz realnosti niti vaše ličnosti, vašeg identiteta, one su odraz tog osećanja kao vaše naučene reakcije.
Jako je važno da primjenjujete sva četiri principa jer su svi podjednako važni. Takođe, jako je važno da to radite uvijek kada osjetite neko neželjeno osjećanje. Budite istrajni i uporni.
www.vaspsiholog.com
Preuzeto sa: hocu.ba