Fotografsko pamćenje – možemo li ga zaista naučiti?
Pojam ‘fotografsko pamćenje’ već se dugo koristi za ljude koji imaju neobičnu sposobnost da se apsolutno jasno sjećaju životnih trenutaka, onog što su čitali, vidjeli, osjetili…
No, što zapravo stoji iza tog fenomena mozga?
Fotografsko pamćenje je rijetka pojava koji se javlja kod manje od 10 posto stanovništva. Najčešće se javlja kod djece, a većina njih će izgubiti ovu sposobnost od trenutka kada postanu odrasle osobe. Koncept fotografskog pamćenja je tako kompleksan da veliki broj ljudi ne vjeruje da uopće postoji, otkriva BBC.
Ako je vjerovati nekim istraživačima, fotografsko pamćenje je rezultat obrade i smještanja podataka u mozgu na nenormalan način. Mnogi ljudi vjeruju da su oni koji posjeduju fotografsko pamćenje sretni. Međutim, to nije uvijek slučaj.
Jedan od problema s fotografskom memorijom je da mozak apsorbira previše informacija, koje su uglavnom nebitne. Također postoji problem kako zaboraviti stvari koje želimo zaboraviti. Ljudi nisu dizajnirani da budu ogromne baze podataka koje iznose informacije. Memorija je važna samo onda kada se može koristiti. Mogućnost korištenja memorije je puno važnija nego jednostavna pohrana podataka.
Niz poznatih ljudi su vjerovali da imaju fotografske uspomene, a neki od njih su Mozart, Claude Monet, Nikola Tesla itd.
Pogledajte video o ljudima koji pamte svaku sekundu svog života:
Fotografsko ili eidetsko pamćenje (što je precizniji termin) obično se definira kao sposobnost pojedinca da se (pri)sjeti slika, zvukova ili raznih stvari s izvanrednom preciznošću i u velikoj količini. Riječ eidetsko znači ‘nešto što se odnosi na izvanredno detaljno i jasno pamćenje vizualnih prizora’ i dolazi od grčke riječi eidos, što se direktno može prevesti kao ‘viđen’.
Fotografsko pamćenje, promatrano kod djece, predstavlja se sposobnošću pojedinca da proučava neku sliku 30 sekundi i zadrži gotovo savršeno fotografsko sjećanje na tu sliku u kratkom periodu nakon što slika bude uklonjena. Takvi ‘eidetičari’ tvrde da ‘vide’ sliku na praznom platnu jasno i savršeno detaljno kao da je ona još tu.
Može se utjecati na pamćenje
Slično kao i druge vrste pamćenja, na jačinu prisjećanja može utjecati nekoliko faktora, kao što su trajanje i učestalost izloženosti podražaju, svjesno promatranje, važnost toga što se pamti za dotičnu osobu i sl. Ta činjenica stoji u suprotnosti s općim pogrešnim tumačenjem ovog termina koje pretpostavlja stalno i potpuno prisjećanje svih događaja.
Neki ljudi koji općenito imaju dobro pamćenje tvrde kako imaju fotografsko pamćenje. Međutim, postoje izrazite razlike u načinu procesuiranja informacija kod ovih vrsta pamćenja. Ljudi koji imaju općenito dobro pamćenje često se koriste mnemotehnikom, tj. raznim tehnikama pamćenja (npr., dijeljenje neke ideje na prebrojive elemente) kako bi zapamtili informacije, dok onī s fotografskim pamćenjem pamte veoma specifične detalje, kao, npr., gdje je neko stajao, što je neko nosio od odjeće itd.
Oni se mogu sjetiti nekog događaja s većom detaljnošću, dok onī s drugačijim pamćenjem više pamte svakodnevne rutine nego specifične detalje koji su možda prekinuli rutinu. Ipak, ovaj proces obično je najočitiji kad se ljudi s fotografskim pamćenjem pokušavaju sjetiti takvih detalja.
Također, nije neobično da neki ljudi mogu doživjeti iskustvo ‘sporadičnog fotografskog pamćenja’, pri kojem veoma detaljno mogu opisati mnoštvo stvari. Međutim, u većini slučajeva ovakva sporadična iskustva fotografskog pamćenja nastaju nesvjesno.
Trikovi za vježbanje pamćenja
Postoji način kako da sposobnost pamćenja okrenete u svoju korist. Evo kako…
- Pamćenje fotografija
Umjesto da se zamaraš pokušavajući zapamtiti cijeli tekst, u svojoj glavi ga pretvori u životopisan prizor podijeljene na sličice. Kada se treba prisjetiti konkretne stvari, samo ćeš morati prolistati fotografije i prisjetiti se rečenica
- Zidovi sjećanja
Zamisli neku dobro poznatu situaciju. Recimo svoju kuću ili susjedstvo. Koliko prozora ima, koliko vrata, a koliko balkona? Što rade tvoji susjedi? Sada se pripremi za iduću razinu…
- Životopisno pamćenje
Ako ti je cilj zapamtiti dosadne podijele, zamisli ih uz pomoć svog doma. Svaki pojam smjesti u posebnu prostoriju i dodijeli mu zanimljivu ulogu. Neka bude što životopisne i zabavnije. Neka dobiju ljudske uloge, jedna stavka neka leži u naslonjaču dok druga pjeva ispod tuša. Kada ih se budete trebali prisjetiti nećete imati nikakvih problema!
Muškarac kojem su zbog nevjerojatne memorije zabranili ulaske u casino
Dominic O’Brien (59) je čovjek s najboljim pamćenjem na svijetu, osmerostruki prvak Svjetskog prvenstva u pamćenju i Guinnessov rekorder. Zbog nepogrešivog pamćenje vrata kockarnica u Las Vegasu i šire zauvijek su mu zatvorena.
– Mozak je savršeniji od računala i nevjerojatno kompliciraniji. Po rođenju nismo dobili upute za korištenje. Slično korištenju računala: kako dobiti izlazne informacije ako me nitko nije poučio kako uopće unositi podatke? U knjizi otkrivam taj proces, dakle, tretirajte je kao priručnik za korištenje mozga – riječi su čovjeka koga u domovini Velikoj Britaniji od milja zovu Mr. Memory.
Kao dijete, Dominic je imao problema s usmjeravanjem pozornosti i teško je pratio nastavu. Iako se o ADHD-u ‘60-ih godina nije puno toga znalo, uzimajući u obzir Brianove poteškoće vjerojatno bi mu ga današnji liječnici dijagnosticirali. Osim toga, riječi je pisao unatraške i patio od disleksije.
– Kao mali pretrpio sam jak udarac u glavu – prisjeća se Brian koji vjeruje da je ta nezgoda utjecala na njegove sposobnosti pamćenja.
Školu, u kojoj nije bio previše zapažen učenik, napustio je sa samo 16 godina. Proučavanjem i vježbanjem pamćenja počeo se baviti slučajno, nakon što je na BBC-u vidio kako jedan čovjek pamti špil od 52 igraće karte u manje od tri minute.
– Nevjerojatan mentalni podvig zapanjio me, zbunio i oduševio. Htio sam znati kako to radi. Tako je sve počelo – govori Dominic, koji je imao 30 godina kad je počeo trenirati pamćenje. Tvrdi da mu je trebalo samo nekoliko tjedana da se uvježba.
– Iskustvo me uvjerilo da je većina ljudi itekako sposobna. Problem je jedino što smo neupućeni u tehnike i sustave pa potencijali cijeli život u mozgu čame neiskorišteni – dodaje Dominic.
Nakon samo godinu dana, ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda uspijevajući zapamtiti šest špilova karata. Iako su mnogi tvrdili da je to ujedno i limit koliko čovjek može zapamtiti, Dominic je ubrzo dokazao da griješe. Naime, 2002. godine upisan u Guinnessovu knjigu, nakon što je uspio zapamtiti 2808 karata (54 ispremiješana špila), pogledajući svaku kartu samo jednom, izlistao ih je u pravilnom redoslijedu, čineći pri tome samo osam grešaka, od kojih su četiri na licu mjesta ispravljene.
– Ne postoji granica. To je nešto u čemu možeš vrlo brzo napredovati ako uporno radiš – kaže.
Godine usavršavanja donijele su mu niz od osam pobjeda, u periodu od 10 godina, na Svjetskome prvenstvu u pamćenju, ulazak u Guinnessa i još mnoge uspjehe.
Dominic je počeo razvijati svoju tehniku pamćenju da bi kasnije shvatio da su je još davno razvili stari Grci.
– Zovem je tehnika mentalnog putovanja, o njoj sam pisao u svojoj prvoj knjizi ‘Kako razviti savršeno pamćenje’ 1994. godine. Radi se o tome da koristite neki uhodan put koji svakodnevno koristite, recimo rutu od kuće do posla ili do trgovačkog centra. Na tom putu zamislite različite poznate postaje uz koje onda povezujete određenu sliku. Recimo, ako ste planirali kupiti 10 proizvoda, svaki od njih smjestite na jedno mjesto – pahuljice na klupi, boca vina na stablu kestena… Koncept je vrlo jednostavan i pritom jako učinkovit – objašnjava.
Dominic je 1991. odlučio zaraditi na svom daru. Posjećivao je kockarnice i zgrtao novac, no to je potrajalo svega pola godine prije nego mu je zabranjen ulazak u kockarnice u Velikoj Britaniji, Las Vegasu i drugdje.
Upitan je li mu savršeno pamćenje igdje naštetilo, Dominic odgovara:
– Nigdje i nikako, osim u Las Vegasu. Zapravo, u većini svjetskih kockarnica znaju za moje savršeno pamćenje pa se ne mogu više okušavati u tim “sportovima”. No to uistinu nije nikakva tragedija – zaključuje.
/24sata.hr/
Preuzeto sa: hocu.ba