Autorke: Nataša Gavur i Ivana Vasić
Problemi sa slikom tijela počinju u prostoru između stvarnog izgleda našeg tijela i projekcije onoga kako naša tijela treba da izgledaju
Instagram je vjerovatno najgora stranica društvenih mreža za mentalno zdravlje. Sve web stranice na društvenim mrežama potencijalno štetno utiču na način kako se osjećamo, ali Instagram, s velikim fokusom na slike, ima posebno negativan uticaj na jedno određeno područje: sliku našeg tijela. Instagram, naravno, nije pokretač problema sa slikom koju imamo sami o sebi već umjesto toga filtrirani odraz kulture koja ljudsko tijelo objektivizira i seksualizira promovisajući nedostižne i nerealne standarde ljepote.
Seks(ualizacija) prodaje sve
Ljepota je subjektivna i uvijek je u oku posmatrača, ali je rijetko ko tako poima. Globalno istraživanje kompanije Dove otkrilo je da se samo 4 posto žena smatra lijepima, dok istovremeno, 80 posto njih priznaje da sve žene imaju nešto lijepo u sebi, ali ne vide to isto na sebi.[1]
Ova negativna samoopažanja počinju u mladoj dobi, pri čemu su djevojčice izložene ”savršenim” slikama sa svih strana i ako se to ne ”liječi” na vrijeme poslije može da dovede do poremećaja u ishrani i sličnih bolesti koje obilježe osobe za cijeli život. Prije dvije godine na dodjeli VMA nagrada pjevačica P!nk je održala jedan od moćnih govora upravo o tome kada je pričala kako je jednog dana vozila svoju šestogodišnju kćerku u školu i kako joj je ona rekla da je najružnija djevojčica u školi jer izgleda kao dječak. Pink kaže da je tada bila šokirana njenom izjavom i da kad je došla kući napravila PowerPoint prezentaciju za svoju kćerku u koju je uvrstila neke od najvećih svjetskih zvijezda koje se možda nisu uklapale u standarde ljepote, ali su svojim taletnom i radom mijenjali svijet.[2]
U septembru 2019. godine pjevačica Demi Lovato koja se godinama borila sa poremećajima u ishrani je završila na mnogim naslovnicama nakon što je na Instagramu objavila svoju neretuširanu sliku. U opisu slike je napisala da je preumorna više od toga da se stidi izgleda sopstvenog tijela. Priznala je da su sve prethodne slike nje u bikiniju bile obrađene za Instagram i da je sada odlučila pokazati kako zapravo izgleda bez ikakvih filtera i fotošopa. Rekla je da je slike uređivala da bi se uklopila u tuđe standarde ljepote, ali da joj je dosta toga i da je sada odlučila pokazati kako ustvari izgleda. [3]
Izvještaj Britanskog vijeća mladih, ”Body Confident Future”,[4] naglasio je veliku ulogu koju kozmetičke industrije imaju u postavljanju idealiziranih standarda ljepote. Po ovom izvještaju trećina mladih kaže da ih je uticaj medija natjerao da osjete potrebu za gubitkom kilograma. Nije teško shvatiti zašto. Pogledajmo oko sebe i vidjećemo varijaciju svih oblika i veličina, bez dva jednaka tijela. Pogledajmo medije, i shvatićemo da se stalno iznova pojavljuju isti savršeni (fotošopirani) oblici tijela. Od žena se očekuje da prkose logici postižući krivulje na pravim mjestima. Od muškaraca se očekuje da svi imaju savršene bicepse, tricepse, trbušnjake, mišićave noge, pa makar i uz pomoć steroida ili drugih suplemenata. Mnoge kozmetičke industrije su usko vezane za Instragram influensere tako što se preko njih reklamiraju.
Najpoznatiji Instragam influenseri
Vratimo se malo na naše prostore da vidimo koji su to najpoznatiji Instragram influenseri iz Bosne i Hercegovine. Trenutno najpoznatija influenserka iz BiH je djevojka o kojoj se ne zna mnogo ali zato uvjerljivo dominira brojem pratilaca na Instagramu. Riječ je o Ines Heleni[5] koja na pomenutoj društvenoj mreži broji preko 1, 6 milion pratilaca. To je djevojka koja se, sudeći po slikama, savršeno uklapa u današnje standarde ljepote. Na slikama je primjetno da zna kako na najbolji način istaknuti svoje atribute. Među poznatima je i Sendi Skopljak[6] djevojka iz Mostara koja trenutno živi u Švedskoj i koja ima 657 hiljada pratilaca na Instragramu. Među poznatijima je i Ivana Macanović,[7] atletičarka iz Banja Luke koju prati 116 hiljada ljudi. Tu su još i novinarka Hana Hadžiavdagić Tabaković[8] sa 493 hiljade pratilaca i fitnes trenerica Janka Budimir sa 67 hiljada pratilaca.[9]
Na prvi pogled to su dosta različiti tipovi profila, ali imaju nešto zajedničko – savršene slike tijela. Mnoge od ovih djevojaka žive od svojih Instagram profila jer što imaš više pratilaca, više se domaćih i stranih brendova lijepi za tebe, a samim time ti je i zarada veća. Mlade osobe koje još nemaju dovoljno razvijenu kritičku svijest ne shvataju da je to sve samo savršena slika koju te osobe ”prodaju” svijetu. Ti mladi žele da izgledaju poput njih. Ne shvataju da ni one tako ”prirodno” ne izgledaju, nego mnoge od njih provode sate dnevno u teretani da bi postigle određeni izgled, dok oni drugi, malo ljenji, odu kod plastičnog hirurga da im preko noći popravi ”greške” majke prirode.
Mladi i internet
Studija iz 2015. godine je pokazala da mladi svoje slobodno vrijeme uglavnom provode u interakciji sa informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, najčešće digitalnim tehnologijama ili internetom (83,5% ispitanika su izjavili da koriste ove tehnologije kao jedan od primarnih načina korištenja slobodnog vremena). Mladi su tada u prosjeku provodili 3,8 sati dnevno na internetu. Danas veliki broj mladih ljudi na pitanje koliko vremena provode na internetu su odgovorili da ne mogu dati precizan podatak o tome jer stalno uz sebe imaju svoje pametne telefone i uvijek su konektovani na internet.
Ovogodišnje istraživanje je to i potvrdilo, budući da 70,3% ispitanika tvrde da su konektovani manje-više sve vrijeme. Od svih mladih osoba koje su učestvovale u anketi za potrebe izrade studije iz 2014., 29,9% njih navode da internet najčešće koriste za društvene mreže. Facebook i Instagram su najčešće korištene društvene mreže. Mladi ljudi koji su učestvovali u radu fokus grupa naveli su da društvene mreže predstavljaju njihov glavni izvor informacija o društvenim, kao i o političkim dešavanjima. Televiziju rijetko gledaju da bi došli do informacija, dok novine ne čitaju uopšte ili veoma rijetko. 81% ispitanika navode da im je bitno ili veoma bitno da dobro izgledaju (pri čemu su 48,5% njih zadovoljni, a 27,2% izuzetno zadovoljni svojim izgledom).[10]
(Ne)dostižni standardi ljepote
Sociolog Aleksandar Janković kaže da samopouzdanje osoba koje ”nisu lijepe” po standardima influensera može biti poljuljano samo ako je osoba i sama projektovala takav model ljepote u vlastitu ličnost i nastoji da ga dostigne. Drugim riječima, ako osoba ne mari za influensere i trudi se da vodi život u skladu sa pravim vrijednostima, neće je to pogađati. Prava ljepota je izraz moralne čistote, čestitosti, a ne fizičkog izgleda. Ljudi koji vode računa o sebi neće dozvoliti da im društvene mreže okupiraju život i da im nameću lažnu sliku života, a pogotovo da im ugrožavaju mentalno zdravlje i lično dostojanstvo. To se može desiti samo labilnim i nedovoljno osvještenim osobama, koje su sklone konformizmu. Nije nama masovno društvo oblikovalo ideologiju konzumerizma, nego marketinška industrija, a mase su je samo prihvatile i popularizovale.
Psihologija Danijela Bošnjakić se slaže s tim i kaže da uticaj medija i društvenih mreža na percepciju ženskog tijela jeste ogroman, ali da ako je ličnost izgrađena sa dobrim aršinima i ima stvoren identitet, onda mediji nisu problem. Kaže da je fizički izgled oduvijek bio interesantan za procjenjivanje, posebno ženskog tijela i da joj je žao što živimo u takvim vremenima gdje je fizički izgled često i presudan u nekim stvarima, ali da je ne čudi s obzirom na to da je cijeli sistem vrijednosti poremećen i izopačen.
Profesorica na Katedri za medijske i komunikacijske studije Univerziteta u Ljubljani Metka Kuhar u svom istraživačkom radu Medijske reprezentacije tjelesnog izgleda i samopredodžba mladih [11] kaže da o objektiviziranju govorimo kad su ljudi toliko socijalizirani da gledaju na žene i njihova tijela kao na objekte koje treba popravljati i oblikovati prema prihvatljivim socijalnim standardima. Budući da su oni teško dostižni i neprestano se mijenjaju, žene moraju stalno ”raditi” na svojim tijelima. Žena koja objektivizira svoje tijelo, najčešće ga vidi kao neprikladno i nepoželjno.
Mediji ne mame čitaoce samo slikama privlačnog tijela, nego i zdravlja koje takvo tijelo predstavlja. Puni su slika zadovoljnih i lijepih ljudi koji uživaju raditi na svom tijelu i članaka o koristima takvih postupaka. Onima koji se premalo bave vlastitim tijelom, potiču osjećaje krivice i navode ih da prihvate zdrav način života. Načini medijskoga bavljenja tijelom razlikuju se, ali obećanje je isto – ako si vitak/vitka, bićeš zdraviji/zdravija, srećniji/srećnija, spolno privlačan/privlačna i vrijedan/vrijedna ljubavi. Briga za tijelo povezuje se s pozitivnim mišljenjem, zabavom, užitkom. Pritom se implicitno želi reći da svako može imati savršeno tijelo, bez obzira na biološke predispozicije.
Lični izbor, vlastiti poticaj i obveza predstavljeni su kao ključ za idealno tijelo. Ali se pritom prešućuje da su važne tjelesne promjene koje vode do vitkoga tijela bez imalo masti, u stvari umjetni i nametnuti standardi ljepote.
Stvarno i nestvarno
Problemi sa slikom tijela počinju u prostoru između stvarnog izgleda našeg tijela i projekcije onoga kako naša tijela treba da izgledaju. Na sve to društvene mreže, posebno Instagram, dovode do preopterećenja informacijama i neprestanog strujanja ljudi s naizgled savršenim tijelima. Stvara se začarani krug usporedbe i negativne samopercepcije. Moguće je promijeniti naše tijelo putem prehrane i vježbanja i pokušati doći do nekog zamišljenog savršenstva. Ali takva je priroda usporedbe, niti jedna fizička promjena nikad neće donijeti trajno zadovoljstvo. Najbolji primjer za to su poznate ličnosti koje ne znaju stati sa plastičnim operacijama. Konstantno ganjaju neko ”savršenstvo” do trenutka kada se totalno izobliče i više ne liče na sebe. Tijelo se uvijek mijenja, od trenutka kada smo se rodili, do trenutka kada umremo. Mi smo meso i kosti, stalan protok stanica koje se regenerišu. Ali mi treba da se osjećamo nezadovoljni svojim tijelima u korist profitnih korporacija. Kozmetički standardi ljepote prkose ljudskoj prirodi jer su osmišljeni tako da nam nisu dostižni. Jer kada bi ih mogli dostići tada bi ”igra” bila gotova i sve kopropacije koje su ”u službi ljepote” bi mogle da proglase bankrot.
*Ovaj tekst je objavljen u okviru projekta “Medijska i informacijska pismenost u funkciji razvoja kritičkog mišljenja i zagovaranja mladih”, kao dio programa „Dijalog za budućnost“, kojeg implementiraju UNDP, UNICEF i UNESCO u partnerstvu sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine. „Dijalog za budućnost” se finansira sredstvima Ureda Ujedinjenih nacija za podršku izgradnji mira/Fonda za izgradnju mira (PBF).
Stavovi izneseni na ovom blogu su stavovi autorskog tima i ne predstavljaju nužno stavove UN agencija: UNDP-a, UNICEF-a i UNESCO-a.
Preuzeto sa: analiziraj.ba