Vodimo vas kroz istorijske lokacije u Banjaluci, vezane za žene koje su kroz istoriju dale svoj doprinos razvoju ovog grada i emancipaciji žena, a čiji su uspjesi do danas ostali manje-više nepoznati.
Safikadin grob, Banski dvor, Viša djevojačka škola, Narodno pozorište, Trg palih boraca NOB, Higijenski zavod, Gospodska ulica i Palata predsjednice RS naizgled nemaju mnogo zajedničkih tačaka osim lokacije. Smještene u Banjaluci, ova mjesta povezuje više od 30 žena koje su sputavane, proganjane ali i ubijane tokom prošlosti. Ovim ženama se i danas nanosi nepravda.
Većina njih nema svoje obilježje u Banjaluci a o njihovim doprinosima razvoju grada se ne uči u školama. Srećom, grupa aktivista i aktivistkinja odlučila je da učini nešto povodom toga. Kroz organizaciju feminističke ture, udruženje Helsinški parlament građana Banjaluka (HPG BL) svoje sugrađane vodi kroz banjalučke ulice i istorijske događaje.
„Sve je zapravo počelo sa našim istraživanjem naziva ulica u Banjaluci. Kada smo dobili tražene podatke, bili smo zaprepašteni činjenicom da od 650 ulica, svega šest posto njih nosi nazive po nekoj od žena“, govori predsjednica HPG BL Dragana Dardić.
Smatrajući da je broj žena koje su živjele, radile, stvarale i dale doprinos gradu daleko veći, počeli su da istražuju žene koje su ostavile pečat na život i razvoj Banjaluke. Velika pomoć došla je od žena koje su prije njih radile slična istraživanja, pa su im njihove publikacije poslužile kao osnov za kreiranje feministričke ture.
Obilazeći različite lokacije u gradu, tokom ture govori se o ženama koje su djelovale u različitim oblastima. Modi, obrazovanju, arhitekturi, kulturi i umjetnosti, zdravstvu… Svima im je zajedničko to što su svojim sljedbenicama olakšale put. Jedna od njih je i Jovanka Bončić-Katerinić, arhitektica iz Srbije koja učestvovala u izgradnji Banskog dvora, jednog od simbola Banjaluke. Ona je takođe bila prva žena koja je diplomirala u Visokoj tehničkoj školu u Darmštatu u Njemačkoj. Zahvaljujući Jovanki povećao se broj žena arhitekata. Danas jedna ulica u u kampusu ovog univerziteta nosi njeno ime, dok se u njenu čast dodjeljuje nagrada za geologiju.
Njih nema u udžbenicima
Zbog pandemije virusa korona pandemije ture su jedan period bile obustavljene, dok je zainteresovanim građanima ponuđena i online verzija. Na prvu feminističku turu bili su pozvani predstavnici odjeljenja Gradske uprave, a odazvale su se većinom žene.
„Mislim da generalno ljudi koji učestvuju u turama ne znaju puno ali to ni ne čudi jer se zaista o ovim ženama ne uči u školama, one se nigdje ne spominju, nemaju svoje ulice i spomenike u ovom gradu. Bar većina njih nema. I klasične turističke ture koje imamo kroz naš grad, nemaju tu žensku stranu. Ne pričaju žensku istoriju grada“, napominje Dardić.
Jedna od učesnica feminističke ture organizovane 29. novembra, na Međunarodni dan braniteljki i branitelja ženskih ljudskih prava, bila je i Bojana Delibašić Bjelić. Ona ističe da je za pojedine žene znala da postoje, ali je tokom ture dobila mnogo novih informacija.
„Ono što me fasciniralo jeste da se jako malo priča o banicama koje su ovdje, da tako kažem, stolovale zajedno sa svojim muževima i da su bile veoma aktivne. Donosile su dobrobit društvu u to doba a zapravo se o njima ništa ne zna. Ne mogu da kažem da sam ljuta, ali bi mi bilo pravo zadovoljstvo da jednog dana pored biste bana Milosavljevića vidim i bistu njegove supruge. Zato što je donijela dobih stvari i dobrog učinila za Banjaluku u njeno doba“, govori Bojana, te dodaje da su joj bile zanimljive i priče o solidarnosti među narodnim heroinama.
O odnosu prema ženskoj strani istorije dovoljno govori činjenica da je nedavno uništen i posljednji dio zgrade u kojoj je nekada bila smještena Viša djevojačka škola. Veći broj istaknutih Banjalučanki povezan je upravo sa ovom školom i njenim radom, a posljednji njen zid srušen je prije nekoliko mjeseci kako bi se na tom mjestu napravila nova zgrada.
„Više nema ni tog lokaliteta. Ništa nije ostalo! Mi tu nepravdu možemo ispraviti na način da stavimo neku spomen ploču, neko obilježje šta je tu bilo i zašto je to važno“, ističe Dardić.
Jedan od načina svojvrsnog iskupljivanja i ispravljanja nepravde jeste i vraćanje starih naziva.
„Medicinska škola je nosila ime Vahide Maglajlić, tokom rata je to promijenjeno. Hajde da ispravimo tu nepravdu. Vahida Maglajlić je bila narodna heroina! Mlada, hrabra, politički angažovana žena. Koja se borila u partizanima i svoj život zbog toga izgubila. Vratimo ime Vahide Maglajlić“, apeluje ona.
Najstarija od devetoro djece, Vahida je bila kćerka kadije i predsjednika Šerijatskog suda. Njena braća su svjedočila da je radila sve za slobodu, ličnu i kolektivnu. Izlazila je bez zara i ošišala se na kratko. Društvene stege su je spriječile da nastavi obrazovanje nakon Ženske stručne škole, ali je ona kod kuće i dalje učila iz knjiga o ekonomiji, filozofiji i prirodnim naukama. Priključila se Ženskom pokretu i Komunističkoj partiji Jugoslavije. Zajedno sa svojom braćom borila se protiv ustaške vlasti. Bila je hapšena i mučena. Poginula je 1943. godine a Josip Broz Tito proglasio je 1951. godine narodnom heroinom.
Inicijativa za izmjenu naziva
Prema njihovim podacima, ovo je jedina feministička tura koja se organizuje u Bosni i Hercegovini. Kada govorimo o regionu, ona postoji u Ljubljani i Zagrebu. Rad HPG BL na polju orodnjavanja javnih prostora i odavanja počasti ženama, je mnogo širi od organizovanja feminističke ture. Ova nevladina organizacija kreirala je bojanku, kalendar i leksikon posvećen znamenitim ženama. Nedavno je zajedno sa Fondacijom „Udružene žene“ podnijela inicijativu Gradskoj upravi Banjaluka, kako bi dvije ulice u ovom gradu dobile imena Vahide Maglajlić i Mire Kesić.
„Mira Kesić je poslije Drugog svjetskog rata bila zadužena za zbrinjavanje ratne siročadi. Organizovala prve prihvatne centre djece u Banjaluci, upravo u zgradi Više djevojačke škole. Zaslužna je za otvaranje domova za nezbrinutu djecu, ne samo u Banjaluci nego i u drugim gradovima Krajine. Na njenu inicijativu dom u Banjaluci se zove po Radi Vranješević, sa kojom se družila prije nego što je ubijena“, navodi Dardić.
Inicijativa je dio kampanje „100 ulica, 100 žena“, koja se realizuje u 12 bh. gradova. Istraživanje nevladinog sektora pokazalo je da u BiH manje od dva posto ulica nosi ime neke od žena.
Preuzeto sa: diskriminacija.ba