Naučiti kako učiti je možda najkorisnija od svih vještina. Stara poslovica kaže da je znanje moć, ali ipak često imamo određen otklon prema učenju, pa to povezujemo s nečim dosadnim ili napornim. Pravdamo se da smo prestari ili da trebamo učiti samo ono što nas zanima (a onda ne učimo ni to).
Razlog bi mogao biti taj, što jednostavno ne znamo kako učiti pravilno. Međutim, u današnjem svijetu, gdje se sve tako brzo razvija, kada stalno moramo svladavati neke nove tehnologije i usvajati nova znanja – bilo da smo domaćice, zaposlenici ili đaci – naučiti kako učiti nam itekako može olakšati i uljepšati život.
Osnovne vrste učenja
Učenje je prirodan proces, ali većina nas ne zna kako učiti. Da bismo znali kako pravilno učiti, dobro je imati makar neku osnovnu predstavu o tome na koji način naš mozak usvaja nova znanja.
Učenje se može podijeliti na dvije osnovne vrste: fokusirano učenje i difuzno učenje. U stanju smo koristiti samo jedan od ta dva načina rada u isto vrijeme, ali su oba nužna za sam proces primanja novih informacija.
Fokusirano i difuzno učenje
Fokusirano učenje ili fokusirani način razmišljanja je onaj kod kojeg se namjerno i direktno koncentriramo (fokusiramo) na nešto što pokušavamo naučiti ili shvatiti.
Difuzno učenje nam dopušta jedan širi, opušteniji i kreativniji način razmišljanja. Kod difuznog učenja, problemu pristupamo iz više različitih perspektiva. Difuzno učenje je najkorisnije kada trebamo smisliti neku novu ideju, odnosno novi pristup problemu.
Kada učimo nešto novo, posebno ako se radi o teškom gradivu, nužno je da se s lakoćom možemo prebacivati iz jednog u drugi način učenja. Tako ćemo kvalitetno “upiti” novo znanje.
Učenje je poput fizičke aktivnosti
Vježbanje (kao fizička aktivnost) i učenje (kao mentalna aktivnost) imaju mnogo toga zajedničkog i povezani su na više načina.
Ovdje želimo naglasiti sljedeće: kao što nećemo ništa korisno postići ako vježbamo rijetko i naglo (naprotiv, to može samo biti štetno), tako nema ni neke velike koristi od intenzivnog učenja “u zadnji čas”. Dakle, treba učiti umjereno, ali redovno. Kada razvijemo naviku učenja, onda će nam biti sve lakše usvajati nova znanja.
Mozak je fascinantan i nedovoljno istražen
Mozak često uspoređuju s kompjuterom. Bez dileme, sličnosti postoje. Na kraju krajeva, upravo je mozak osmislio i napravio kompjuter.
Neke zadatke moderni kompjuteri mogu obavljati mnogo brže i preciznije nego mi. Međutim, kompjuteri, koliko god moćni bili, ne mogu se ni uspoređivati sa kompleksnošću i mogućnostima našeg mozga. U tom smislu, svaka umjetna inteligencija je itekako – ograničena.
Mozak je “najskuplji” organ koji imamo. U odnosu na svoju masu, troši deset puta više energije nego ostatak tijela. Samo ta činjenica govori koliko je bitan. Ipak, unatoč sofisticiranoj tehnologiji i brojnim ispitivanjima, mozak i danas predstavlja veliku nepoznanicu.
Mozak i učenje: zanimljivosti
Neke zanimljivosti vezane za rad mozga:
- Pojedine regije mozga su uključene samo kada smo budni, dok su druge najaktivnije kada odmaramo, odnosno kad spavamo. To pokazuje da odmaranje nije tek neko pasivno stanje, nego je sastavni dio rada našeg mozga, pa tako i učenja.
- Najnovija istraživanja ukazuju na to da strukture u mozgu ostaju dinamične i prilikom starenja. Drugim riječima, mozak se stalno mijenja i regenerira. Moguće da starenjem izgubimo naviku učenja, možda nismo više tako motivirani i otvoreni prema novim saznanjima, ali smo itekako sposobni učiti.
- Učenje mijenja strukturu mozga. U tom smislu, svaki put kada naučimo nešto novo, mi se zaista mijenjamo i nadograđujemo.
- Slično vrijedi i za spavanje: mozak se obnavlja i dolazi do stvaranja novih sinapsi (sinapse su strukture između moždanih stanica preko kojih se odvija komunikacija među neuronima), to jest, dolazi do promjene strukture mozga. Zato nije ni čudo što nakon kvalitetnog sna znamo reći da smo “kao novi”.
Kako učiti bez odgađanja
Odgađanje ili prokrastinacija je jedan od najčešćih i najvećih neprijatelja učenja. Naučiti kako pobijediti ovu lošu naviku je osnova za svaki napredak, pa tako i za učenje.
Kada razmišljamo o nečemu što nam je mrsko uraditi, aktiviraju se područja u mozgu koja su zadužena za bol. Mozak se prirodno pokušava riješiti ove neugodne stimulacije, pa našu pažnju preusmjerava na neke lakše, pozitivnije misli i radnje.
Bilo da je u pitanju krečenje stana, spremanje ispita ili nešto treće, kada trebamo obaviti nešto što nam je bitno, ali ne i ugodno, onda odjednom nađemo stotinu drugih stvari za raditi, samo da ne moramo napraviti ono što zaista trebamo.
Kada mozak preusmjeri našu pažnju s nečeg neugodnog na ono ugodno (npr. s učenja na gledanje serije), mi osjećamo olakšanje i zadovoljstvo.
Međutim, ova vrsta sreće ili zadovoljstva je vrlo kratkotrajna, a zbog toga što smo svjesni da se radi samo o izbjegavanju pravih obaveza, ona po pravilu vodi do dugoročnog nezadovoljstva i tjeskobe.
Učiti pomoću Pomodoro tehnike
Kako bismo se natjerali na učenje (ili na bilo koju drugu korisnu aktivnost), odnosno, da bismo izbjegli prokrastinaciju, ključ je u malim koracima. U tome nam može pomoći poznata Pomodoro tehnika.
Pomodoro je vrlo jednostavna tehnika. Odredite vremenski rok od 25 minuta u kojem ćete učiti – samo učiti, bez drugih smetnji. Slobodno možete “naviti” alarm.
Nakon tih 25 minuta, važno je da napravite kratku pauzu od nekoliko minuta te se na taj način nagradite. Možete se razgibati, prošetati, nešto pregristi… Dakle, 25 minuta budite posvećeni onome što trebate učiti, pa kratka pauza, zatim opet učenje. Ovaj proces možete ponavljati koliko god želite. Rezultati bi vas mogli zadiviti.
Pomodoro tehniku je krajem osamdesetih razvio Francesco Cirillo, stručnjak za produktivnost i software dizajner. Ova tehnika je dobila ime po kuhinjskom tajmeru u obliku paradajza (pomodoro na talijanskom jeziku znači “paradajz”), kojeg je Cirillo koristio razvijajući ovu metodu. Pomodoro tehnika je jedna od najpopularnijih kada su u pitanju produktivnost i upravljanje vremenom.
“Ponavljanje je majka znanja.”
Da nemamo sposobnost pamćenja, ne bismo bili u stanju ni učiti. Pamćenje ili memoriju obično dijelimo na kratkoročnu i dugoročnu. Kratkoročna memorija se naziva i radna. Izuzetno je važna upravo jer nam omogućava da budemo funkcionalni. Bez nje, osoba ne bi mogla razumjeti ni govor – do kraja rečenice bi već zaboravila njen početak.
Smatra se da se informacije u dugoročnoj memoriji zadržavaju do kraja života. Dok je kratkoročna memorija prilično ograničena, dugoročna ima neograničen kapacitet. Prebacivanje informacija iz kratkoročne u dugoročnu memoriju (i obratno), suština je svakog učenja. Kako bismo to uspješno radili, nužno je ponavljati gradivo.
Međutim, treba naglasiti da je ovdje riječ o ponavljanju, ali u vremenskim razmacima. Na primjer, ako želimo zapamtiti neki broj telefona, možemo taj broj više puta ponoviti, što ne znači da ćemo ga se sutra moći sjetiti.
Ali, ako ga danas ponovimo nekoliko puta, pa opet sutra i prekosutra, dakle u vremenskim razmacima, onda je puno veća šansa da ćemo taj broj zapamtiti dugoročno. Tako da se može reći: ponavljanje – s razmacima – je majka znanja.
Učiti u “blokovima”
Prirodno imamo sklonost da grupiramo ideje i sjećanja u blokove ili komade, zbog čega nam se čini da je radna memorija mnogo veća nego što zaista jeste. U kontekstu učenja, “blok” (engl. chunk) je grupa informacija koje su međusobno povezane preko značenja ili upotrebe.
Svaki blok se bazira na mreži neurona (moždanih stanica/ćelija). Unutar svake mreže, neuroni su naučili međusobno komunicirati, što nam omogućava da mislimo ili izvršavamo određenu radnju glatko i efikasno.
Ove blokove informacija možemo zamisliti kao cigle od kojih gradimo kuću, gdje je kuća znanje iz određene oblasti. Radilo se o učenju stranog jezika, korištenju nove mašine za veš ili o sviranju instrumenta, mi slažemo ciglu na ciglu, sve dok se ne formira kuća. Što je kvalitetniji temelj i što su čvršći zidovi, kuća će biti bolja. Također, što više zidamo, postajat ćemo sve bolji zidari, pa će se brže i lakše izgraditi svaka nova cigla, kao i svaka nova kuća.
Da bi blokovi bili kvalitetni, potrebno je redovno učiti, vježbati, ponavljati, ali i razumijevati gradivo. Naime, kada nešto učimo bez razumijevanja, ako samo memoriramo informacije bez odgovarajućeg konteksta, onda se te informacije neće moći dobro povezati s ostalim blokovima – ostat će izolirane, pa tako i lakše zaboravljene. Dakle, razumijevanje je poput vezivnog materijala između blokova.
Kako učiti: dva osnovna pristupa
Kada pokušavamo naučiti novo gradivo, postoje dva osnovna pristupa, a oba su neizostavna u tom procesu: “bottom-up” i “top-down” učenje.
“Bottom-up” (odozdo prema gore) podrazumijeva učenje konkretnog gradiva kroz vježbu i ponavljanje, odnosno formiranje blokova.
“Top-down” učenje (odozgo prema dole) podrazumijeva sagledavanje šire slike. To nam omogućava da ono što učimo smjestimo u određen kontekst, da povezujemo informacije i da znamo u kojoj situaciji upotrebiti koje znanje.
Kako bismo mogli učiti uspješno, potrebno je kombinirati ova dva pristupa.
Česte zamke kod učenja
Vrlo česta zamka kod učenja je “iluzija kompetentnosti”. Mislimo da smo nešto dovoljno dobro naučili, a zapravo nismo. S obzirom na to da je ponavljanje ključni element učenja, u tom smislu bismo mogli govoriti o aktivnom i pasivnom ponavljanju.
Na primjer, kada pogledamo ili pročitamo gradivo koje trebamo naučiti, puno je produktivnije ponavljati tehnikom prisjećanja (to bi bilo aktivno ponavljanje), nego ponovnog čitanja, koje ne mora, ali može biti pasivno.
Naravno, to ne znači da je loše ponavljati čitanjem ili ponovnim gledanjem – posebno ako se to radi u vremenskim razmacima – ali znamo da naš um lako odluta, pa ponekad možemo samo steći dojam da učimo, iako ne učimo.
S druge strane, kada pređemo određeni dio gradiva, pa se onda pokušamo prisjetiti onoga što smo vidjeli ili pročitali, novi blokovi informacija će se brže stvoriti i bit će čvršći. Što se tiče aktivnog ponavljanja, nije loše ni sebi ili drugoj osobi pokušati naglas objasniti ono što pokušavamo naučiti.
Ponekad do iluzije kompetentnosti može doći i ako previše podcrtavamo/označavamo gradivo: to podcrtavanje nas može zavarati da smo nešto savladali, samo zato što smo ga označili. Kako god, pravljenje bilješki i povremeno isticanje određenih ideja, pojmova i slično, može biti veoma korisno.
Sve u svemu, kada učimo i ponavljamo, trebamo biti aktivni, stalno se preispitivati, odnosno provjeravati jesmo li zaista usvojili to novo znanje ili nam se to samo čini.
Učiti “na preskokice”
Ova tehnika učenja se na engleskom jeziku zove “interleaving”, a znači prepletanje, umetanje, preklapanje. Može se reći da se radi o “prošaranom” učenju ili učenju “na preskokice”.
Takvo učenje se sastoji u naizmjeničnom preskakanju dijelova gradiva i u vraćanju na te dijelove. To se može činiti kao neproduktivno, ali zapravo tako možemo bolje usvojiti nove informacije. Nije bitno samo učiti osnovne blokove, nego i naučiti koje blokove i kada izabrati u određenoj situaciji.
Učiti “na preskokice” znači razvijati vlastitu kreativnost unutar određene discipline, kao i između više disciplina. Na taj način možemo stvarati nove zanimljive veze među blokovima koji pripadaju različitim područjima.
Memorija: kako bolje pamtiti
Činjenica je da ćemo rado učiti i lako pamtiti nešto što nas zanima, za razliku od onog što nam nije blisko ili interesantno. U našoj motiviranosti veliku ulogu igraju neurotransmiteri poput acetilkolina, dopamina i seratonina.
Dakle, kada nam je nešto zanimljivo ili nezanimljivo, to nije tek stvar ukusa, nego je i fiziološki uvjetovano. Međutim, postoje razni “trikovi” pomoću kojih možemo poboljšati svoju memoriju, pa tako i lakše pamtiti ono što nam i nije toliko interesantno.
Pamćenje i kreativnost
Više sličnih informacija možemo formirati u grupe, a brojeve možemo povezati sa već poznatim datumima. Bilo da trebamo zapamtiti brojeve ili pojmove, nove informacije ćemo uvijek lakše učiti ako budemo kreativni u tom procesu.
Suhoparne pojmove i ostale podatke možemo “oživjeti” u mislima, stvoriti neke odnose među njima kroz izmišljene radnje i slično. Prilikom pamćenja se slobodno možemo razigrati, a korištenje humora i drugih emotivnih elemenata često je dobra ideja.
Metoda rimske sobe
Metoda rimske sobe je jedna od najpopularnijih mnemotehnika (tehnika pamćenja). Posebno je korisna kod memoriranja nepovezanih informacija, poput popisa za kupovinu.
Ova tehnika se sastoji u sljedećem: zamislimo stan, kuću ili prostoriju (može biti nama poznata prostorija), u koju, jednu po jednu, stavljamo stvari koje trebamo zapamtiti. Zamišljene slike tih stvari trebaju biti što upečatljivije.
Kao što je rečeno, te stvari možemo oživjeti, povećati, smanjiti – ukratko, možemo s njima uraditi šta god hoćemo, samo da budu lako pamtljive. Važno je i mjesto na koje ih odlažemo hodajući kroz prostoriju, pošto tako pamtimo i redoslijed.
Učiti, ali prvo planirati
Ako želimo učiti efikasno, planiranje i praćenje tog procesa je vrlo važan segment. Zbog toga je najbolje voditi neku vrstu dnevnika, gdje ćemo zapisivati ono što planiramo naučiti u narednih 7 dana. Tu također možemo pribilježiti razne ideje za koje smatramo da nam mogu poboljšati učenje, npr. koje tehnike djeluju a koje ne, i slično.
Osim planiranja nekoliko dana unaprijed, dobro je i zapisati listu ciljeva za učenje na dnevnoj bazi. To je najbolje učiniti unaprijed, odnosno noć prije. Ciljevi trebaju biti konkretni i realni. Planiranje i zapisivanje tih ciljeva će nam uvelike olakšati učenje. Uvijek je važno uračunati i pauze te vrijeme za neke druge aktivnosti. To će nam također pomoći u samom procesu učenja.
Što se tiče planiranja na dnevnoj bazi, preporučuje se da prvo obavimo ono najteže, a zatim ono što nam je lakše i zanimljivije. Još bolje, ono što nam je mrsko ili teško učiti, trebamo ostaviti za dio dana kada imamo najviše energije. Ali, potrebno je paziti da se to ne pretvori u odlaganje i izbjegavanje tih “težih” obaveza.
Učenje i stres
Možda neki od nas izbjegavaju učenje jer ga inače povezuju sa stresnim situacijama. Bilo da trebamo učiti zbog škole, fakulteta ili posla, uvijek je uključen neki vremenski rok te neka vrsta ocjenjivanja i provjere znanja.
Zdrava briga je sasvim normalna prije i tokom izlaganja ili ispitivanja. Ona nam može pomoći kada se radi o motivaciji i zadržavanju fokusa. Ali, od nezdrave brige nemamo nikakve koristi i ona je općenito štetna. Čak i ako smo zaista dobro naučili gradivo, zbog te pretjerane brige možemo “blokirati” i podbaciti u demonstriranju vlastitog znanja.
Kada smo pod stresom, u našem tijelu se izlučuju različite tvari. Kada je u pitanju veliki stres, te tvari dovode do slabljenja naših kognitivnih sposobnosti. Organizam taj stres doživljava kao životnu ugroženost, pa se nalazimo u borba-bijeg-smrzavanje stanju, gdje intelektualne sposobnosti nisu nužne i jedino mogu predstavljati opterećenje.
Ukratko, uz malo stresa ćemo bolje učiti, dok previše stresa može znatno oslabiti proces učenja. To posebno vrijedi u situacijama poput testova, usmenog odgovaranja, prezentacija i slično.
Polaganje ispita, panika i tehnike opuštanja
Ako vas prilikom ispita uhvati panika, na nekoliko trenutaka usmjerite pažnju na disanje. Opustite trbuh i na njega položite dlanove. Dišite pomoću dijafragme, “iz stomaka”, polako i duboko. Primijetite kako se dlanovi dižu i spuštaju dok dišete. Ta kratka vježba će vas brzo relaksirati. Isto možete uraditi i prije samog ispita ili usmenog odgovaranja/prezentacije.
Osim toga, povremeno probajte svjesno opuštati jezik. Možda zvuči čudno, ali se napetost nakupi u području usta, pa ta tehnika može pomoći. A kao što je potrebno učiti i vježbati novo gradivo, tako je dobro redovno prakticirati vježbe opuštanja, kao što su meditacija, svjesna prisutnost te druge tehnike relaksacije.
Kako učiti: savjeti i činjenice
Čak i ako nismo studenti ili đaci, u današnje vrijeme stalno moramo učiti nešto novo. To je činjenica. Zato je izuzetno bitno da naučimo kako učiti. U tome nam mogu pomoći savjeti stručnjaka.
Na primjer:
Učiti aktivno
Najbolje ćemo učiti ako učimo aktivno. Učiti aktivno znači učiti kroz praksu i stalno preispitivanje. Ono što pokušavamo naučiti trebamo samostalno primjenjivati.
To što razumijemo kako je neki problem riješen, ne znači da smo zaista nešto naučili i da ćemo se kasnije moći toga prisjetiti. Umjesto da samo budemo pasivni promatrači, uvijek trebamo učiti aktivno. Što smo aktivniji prilikom učenja, veze između blokova informacija u mozgu će biti čvršće i kvalitetnije.
Učenje “osmozom”
Osim iz uobičajenih izvora (poput knjige ili videa), trebamo učiti i od osoba koje znaju više od nas. Isto tako, ako boravimo u kreativnom okruženju i družimo se s kreativnim ljudima, velika je mogućnost da će se ta energija prenijeti i na nas, pa ćemo i sami postati produktivniji i kreativniji.
Razmjena ideja
Naše znanje će biti bolje i temeljitije ako ga izlažemo drugim ljudima. Razmjena ideja i mišljenja između ljudi je često ponajbolja opcija za formiranje i korekciju znanja.
Ustrajnost je važnija od talenta
Kada je u pitanju uspjeh, pa tako i uspjeh u učenju, posvećenost i upornost su mnogo važniji od inteligencije ili talenta.
Fizička aktivnost
Fizička aktivnost doprinosi stvaranju novih neurona i općenito poboljšava učenje. Osim što je zdravo, vježbanje nam može služiti kao jedan od oblika difuznog učenja: baveći se nekom fizičkom aktivnošću, mozgu dopuštamo da obrađuje nove informacije te da eventualno smisli neke nove ideje i pristupe.
Pravilna prehrana
Ne treba zaboraviti ni na pravilnu prehranu. Dok će nam umjereni, raznovrsni i zdravi obroci dati energiju, nezdrava hrana (poput rafiniranih ugljikohidrata) će nas često samo uspavati i učiniti nas tromima. Također je bitno piti dovoljne količine vode.
Blokada na ispitu ili prezentaciji
Ako polažete neki ispit, nemojte se suviše zadržavati na pitanju na koje ne znate odgovor. Pređite na iduće pitanje, a zahvaljujući difuznom načinu rada našeg mozga, moguće je da ćete se nakon nekog vremena sjetiti odgovora.
Mozak se obnavlja
Mozak se stalno obnavlja. Čak i kada ostarimo, stvaraju se novi neuroni. Interakcija s drugima, kao i sloboda kretanja te istraživanja, stimuliraju nastanak i jačanje novih veza među neuronima. Zato trebamo sudjelovati u aktivnostima koje od nas traže aktivan angažman i družiti se s ljudima koji nas potiču na rast i napredovanje.
Stres je štetan
Kada smo pod većim stresom, naš mozak ne može raditi u punom kapacitetu. Stanje ljutnje i straha značajno narušava našu mogućnost učenja.
Učiti s razumijevanjem
Trebamo učiti s razumijevanjem: kada razumijemo ono što učimo, onda se dobar dio tog procesa odvija automatski, bez da se moramo zamarati svakim detaljem.
Naučiti kako učiti: zaključak
Dakle, učenje može i treba biti aktivnost kojoj se rado vraćamo. Važno je učiti redovno, aktivno, kreativno i s razumijevanjem. Osim razumijevanja, ponavljanje naučenog je od ključne važnosti, posebno kroz duži vremenski period.
Pravljenje pauza, dobar san, zdrava prehrana i redovna fizička aktivnost su također vrlo bitni za uspješno učenje. Također, bolje ćemo učiti ako smo okruženi ljudima s kojima možemo razmjenjivati ideje na konstruktivan način.
Važno je i da smo opušteni: malo stresa nam može pomoći kod učenja, ali previše stresa loše djeluje na mozak. U kontroli stresa pomažu tehnike opuštanja.
Preuzeto sa: psihologis.com