U jeku širenja koronavirusa, nekolicina naših studenata našla se u zemljama širom Evrope na studentskim razmjenama. Mnogima od nas teško pada boravak u našim kućama, a kako to izgleda kada vas pandemija zatekne više hiljada kilometara daleko od kuće, priča nam Miloš Kuzmanović, student banjalučkog Ekonomskog fakulteta koji je trenutno na razmjeni u Španiji.
Miloše, ti si na studentskoj razmjeni u Granadi, Španiji. Možeš li nam opisati kako si došao tamo?
Tako je. U Španiju sam stigao
sredinom februara radi obavljanja studentske razmjene na Univerzitetu u
Granadi. Sam dolazak ovdje nije bio previše naporan. Letio sam iz Zagreba za
Madrid, gdje sam imao nepunih sat
vremena za presjedanje na direktan let za Granadu.
Moram priznati da sam se prilično dobro snašao i da sam, na sreću, stigao na
taj let bez problema tako da je moje putovanje trajalo svega 5 sati.
Kakvi su ti bili utisci o Španiji i studiranju tamo prije nego što je započela kriza sa koronavirusom?
Mogu da počnem sa tim da se u Španiji osjećam kao kod kuće. Ljudi su veoma prijatni, susretljivi i uvijek vam žele pomoći. Pored toga, sam jug Španije je većim dijelom godine okupan suncem tako da sam u februaru imao priliku da osjetim odlike mediteranske klime i prilično visokih 30 stepeni. Studiji na Univerzitetu u Granadi su prije svega veoma dobro organizovani i studentima otvaraju veliki broj mogućnosti. Od toga da je unaprijed moguće organizovati vrijeme i aktivnosti za tekući semestar, do mogućnosti besplatne posjete spomenicima kulture, velikog broj različitih popusta i slično. To su neke od stvari koje su važne za studente, pored samog procesa nastave koji je izuzetno kvalitetan. On podrazumijeva kontinuiran rad na različitim projektima i veliki broj praktičnih aktivnosti, izradu studija slučaja i posebno bih naglasio praćenje aktuelnih tema u svijetu vezano za predmet čiju teoriju obrađujemo. To bih posebno napomenuo jer studiram ekonomiju koja u situacijama kao što je ova, trpi velike promjene koje je važno pratiti, da bi se mogli donositi zaključci o njima u toku same nastave.
Kako je izgledao početak same krize? Da li su odmah uvedene rigorizne mjere kao kod nas ili je u Španiji epidemiji pristupljeno opuštenije?
Početkom marta, u Španiji je registrovan prvi slučaj zaražene osobe. S obzirom na to da se Granada nalazi u Andaluziji koja je na krajnjem jugu Španije, nisu se osjetile velike promjene u kratkom roku. Oko 10. marta sam počeo da primjećujem da ljudi kupuju i nose maske na ulicama, kao i da u apotekama vlada oskudica istih. Nije bilo konkretnih mjera do 15. marta, kada je već bilo evidentno da je virus uzeo maha. Od tog dana su uvedene najrigoroznije mjere zabrane kretanja, uz mogućnost odlaska samo u supermarket ili apoteku kada je to neophodno.
Situacija u Španiji je jedna od najkritičnijih u Evropi. Kakve su mjere na snazi u Španiji i da li imaš nastavu?
Potpuno je jasno da je situacija najkritičnija jer je broj oboljelih prerastao i slučaj Italije. Mjere koje su na snazi su iste onim koje sam naveo i apeluje se na ljude da ostanu kod kuće i odlaze u supermarkete samo kada je nužno. Fakultet je zatvoren 13. marta kada je već bilo jasno da će biti uvedene određene restrikcije kretanja. Nastava je organizovana odmah od 16. marta ili prvog ponedjeljka od kada su pomenute mjere na snazi. Održava se putem interneta, korištenjem savremenih platformi za online učenje i do sada nije bilo nikakvih problema.
Da li su ljudi disciplinovani i poštuju mjere?
Ljudi su veoma disciplinovani i poštuju mjere, jer je svima u interesu da se ove okolnosti što prije prebrode. Takođe su određene i visoke kazne za prestupnike koje polaze od 500 pa i do 3000€ samo za izlazak bez jasnog razloga ili određenog dopuštenja.
Da li pratiš šta se dešava kući?
Naravno, trudim se da ispratim. U svakodnevnom sam kontaktu sa roditeljima i prijateljima, pa sam upoznat sa dešavanjima. Lično potenciram više razgovora o drugim temama jer smatram da ako se samo priča o pandemiji i negativnostima, samo stvaramo još veću, bespotrebnu paniku.
Kakva je bila reakcija tvojih roditelja na tvoju odluku da ostaneš u Španiji uprkos pandemiji koronavirusa?
Kako sam ranije i naveo, u Španiji je za vrlo kratko vrijeme situacija postala veoma ozbiljna. Glavna mjesta zaraze su postali aerodromi, tako da i nisam bio siguran u to da bi bila dobra odluka krenuti nazad kući. S druge strane, u tom periodu su zatvorene granice zemalja EU za strane državljane, što faktički znači da bih imao velikih problema oko pronalaska načina da uopšte dođem kući. Logična i jedina preostala odluka je bila da ostanem ovdje i čekam da li će se neko od nadležnih institucija obratiti povodom okolnosti koje su zadesile, kako mene tako i druge studente iz Republike Sprske koji u Španiji obavljaju studentsku razmjenu ili druge povezane aktivnosti. Roditelji su me naravno podržali i razumjeli moju odluku.
Šta te najviše zabrinjava u vezi sa tvojom konkretnom situacijom?
U sedmici iza nas, primjetno je opadanje broja oboljelih što ohrabruje. Takođe, postoje i naznake da će se postepeno ukidati uvedene restrikcije koje bi trebale biti na snazi do 26. aprila. Sveukupnu situaciju doživljavam prilično smireno i nisam mnogo zabrinut. Siguran sam da će vlada Španije postupiti na najbolji mogući način u zavisnosti od toga kako se bude razvijala situacija idućih dana.
Da li ti je ponuđena pomoć od strane naše države?
Jeste. Vlada Republike Srpske je
obezbijedila finansijsku pomoć za sve studente univerziteta iz Republike Srpske
koji obavljaju neki vid studentske razmjene, prakse ili drugih aktivnosti.
Fiksni troškovi se nisu mijenjali i pored svega svakako imamo troškove
smještaja i druge osnovne troškove. U tom smislu je svaka pomoć dobrodošla, te
im se ovom prilikom javno zahvaljujem.
Kako provodiš dane u izolaciji, ako si u istoj?
Rekao bih da dane u izolaciji provodim na najbolji mogući način. Pored redovnih aktivnosti, onlajn predavanja i obaveza za predmete koje slušam, imam mnogo vremena i za mnoge druge stvari. Dan mi obično počinje ranije i trudim se da mnogo čitam sve ono za šta mi u normalnim okolnostima obično nedostaje vremena. Pored toga, učim španski jezik i slušam veliki broj podkasta. S vremena na vrijeme pogledam neki film ili seriju. U ovakvim okolnostima mi se probudila želja za eksperimentisanjem u kuhinji. Nekada se desi da kuham i 2 do 3 puta dnevno. Treniram gotovo svaki dan i eto moj dan se vrlo brzo ispuni. Moram priznati da mi nekad ponestane vremena da obavim sve što sam zamislio.
Da li si razmišljao o tome kako ćeš doći kući ukoliko kriza zbog koronavirusa potraje do kraja programa razmjene?
Najiskrenije se nadam da se pandemiji bliži kraj te da će se situacija smiriti u skorije vrijeme. Ukoliko se to ne desi, u kontaktu sam sa ljudima u Vladi zaduženim za pitanje studenata van Republike Srpske koji su nam se stavili na raspolaganje oko svih nedoumica. Uvjeren sam da bismo našli zajedničko rješenje ali opet ponavljam, nadam se da će se situacija smiriti te da neće ni biti potrebe za razmišljanjem o tom pitanju.
Za kraj, imaš li neku poruku za čitaoce ovog intervjua?
Svakako bih svima poručio da ostanu kod kuće i ne dovode u opasnost sebe i svoje najbliže. Za sve one koji su pročitali intervju do kraja mogu da poručim da su očigledno bili veoma strpljivi i uporni, a to su dve osobine koje su nam izuzetno potrebne da prevaziđemo ovu nevolju. Ukoliko se budemo ponašali odgovorno i poštovali mjere koje su uvedene, u mnogo kraćem periodu možemo očekivati dobre rezultate. Posvetite se sebi, radite one stvari za koje ustaljeni režim ne ostavlja dovoljno vremena. Čitajte. Radite na sebi ili jednostavno radite sve što vam je na volji sve dok poštujete uvedena ograničenja i ne ugrožavate druge. Oprez je veoma potreban, ali ne i panika.
Izvor: CERK