Pripremila: Mihaela Amidžić
Đorđe Đurđević (25) još od dječačkih dana, inspirisan najrazličitijim muzičkim žanrovima, koji su imali jak uticaj na njegov muzički ukus, stil i imidž, pokazuje veliku ljubav prema muzici i za različite muzičke instrumente. Osim gitare i frule, aktivno svira i irsku frulu, liru i harfu. Sve instrumente, učio je sam svirati. Govori kako obožava skandinavski folk, staroengleske balade, irsku muziku, a posebno interesovanje ima za orijentalni zvuk i melos. Danas, najviše vremena provodi uz dva žičana instrumenta, liru i harfu, a uči i kaval da svira – još jedan duvački instrument. Povremeno, putem interneta, Đorđe radi i aranžmane za frulu, liru i harfu pojedinim talentovanim autorima.
,,U periodu kada su aktivne bile kasete i cd-ovi, došao sam u dodir sa raznim muzičkim žanrovima. Tu bih izdvojio put od našeg domaćeg rokenrola, pa preko Rolingstonsa, Blek sabata, Najtviša. Sa druge strane, obožavao sam čuti i slušati naše etno pjesme i ajriš muziku. Kao jedan osnovac i srednjoškolac, malo toga sam razumio, ali sam bio privučen emocijom ili da se moderno izrazim „vajbom“ koji ta muzika daje. To je doživjelo ekspanziju na fakultetu, pogotovo jer studiram srpski jezik i književnost. Veliki sam ljubitelj i istorije, mitologije. Osim prirode koja mi je neiscrpna inspiracija, literatura je igrala ogromnu ulogu na moj rad i učenje svih tih instrumenata”, govori Đorđe za Banjaluka Mladi.
Sve je krenulo sa učenjem gitare. Nakon toga odlučuje da nauči svirati i irsku frulu ili kako se ona zove ,,tin whistle”. Istovremeno, svirao je i našu tradicionalnu frulu. Uticaj irske i skandinavske muzike, bio je presudan da Đorđe počne učiti liru i harfu, instrumente koji mu, kako kaže, danas drže najviše pažnje.
,,Kada je riječ o harfi, jedna od stvari koja me je privukla jeste arhaičnost samog instrumenta. Usudio bih se i reći da je to najromantičniji instrument. Samo moje prvo slušanje harfe je bilo ravno molitvi. Njeno sviranje djeluje na psihu, a vibracije koja ona proizvodi su svojevrsna antistres terapija. Neopisiv osjećaj! Jedan od najvećih uzora jeste Alan Stivell, čovjek koji je popularisao zvuk keltske harfe, inače, model koji i ja imam kod sebe. Pored njega bih naveo rad Einara Selvika i njegov rad u grupi Wardruna, kao i muzičara koji je naše nacionalno blago – Slobodana Trkulju i Balkanopolis”, kaže Đorđe.
Harfa spada u jedan od najstarijih i najzahtjevnijih instrumenata. Đorđe je nije mogao nabaviti u našoj državi, pa je svoju harfu kupio u Beogradu, gdje je ipak malo veći izbor muzičkih instrumenata. Govori da je sam proces učenja bio nešto teži, ali nije posustajao.
,,Krenuvši od toga da moja harfa ima 22 žice, a to je još manji model harfe, nailazio sam na razne kamenove spoticanja. S obzirom na to da ne znam čitati note i da nemam dana muzičke škole, morao sam sabirati iskustva prethodno naučenih instrumenata, koji su ipak nešto lakši za sviranje. Instrument koji mi je donekle pomogao da znam određena pravila pri sviranju jeste lira, koja se svira na sličan način, ali je tu ipak akcenat na jednoj ruci. Vježbanje po nekoliko sati dnevno i upijanje znanja sa interneta je olakšalo moj put učenja, a kasnije je postajalo sve lakše i lakše , iako se i dan danas znamo ,,boriti”, s osmijehom na licu, priča Đorđe.
SPRIJATELJIO HARFU SA POEZIJOM
Uvijek okružen muzikom, aktivan je i na poetskim večerima, prateći poeziju uz harfu. Isto je bilo i na fakultetu, kada je svirao svojim kolegama studentima, dok su čitali svoju autorsku poeziju. Trenutno, sa svojim prijateljem Marijanom radi muziku za njegovu predstojeću zbirku pjesama, koja će nositi naziv ,,Sarkadani”. Na internetu postoji snimak recitacije i pratnje instrumenta.
,,Poezija je uvijek bila povezana sa muzikom. Taj sinkretizam postoji otkako postoji čovjek. Bojenje poezije harfom, jednim instrumentom koji je star preko dvije hiljade godina, samo daje još veću čar”, dodaje on.
Sa druge strane, obožava i duvačke instrumente. Trenutno svira keltsku i našu tradicionalnu frulu. U slobodno vrijeme, vježba kaval, još jedan tradicionalni balkanski instrument.
,,Što se tiče sviranja, razlika je u nijansama, ali dobijeni zvuk je drugačiji, jer ipak, naše frule su od drveta, dok su irske mahom od lima ili drveta. Svaki je spečifičan na svoj način, kao i emocija koju prenose jedan i drugi instrument. Kada je riječ o melodijama koje su više obojene melanholijom, meni je draže da sviram na našem instrumentu”, ponosno ističe.
Kroz razgovor sa Đorđem saznajemo i da je, zajedno sa jednim kolegom, bio osnovao i bend koji je svirao domaće i strane rok pjesme, nastupajući u Banjaluci i Prnjavoru. Ipak, sa dolaskom korone, stopirali su rad benda. Kao neko ko se bavi sviranjem ,,neobičnih” instrumenata za naše područje, Đorđe kaže kako su u početku reakcije njegovih roditelja i prijatelja bile veoma zanimljive.
,,Roditelji, na prvu, nisu bili baš sigurni u sve to, trebalo im je pokazati da želim biti ustrajan u tome i da sam ozbiljan. Ipak, od njih sam dobio podršku u svakom mogućem smislu. Prijatelj, sa kojim, već dugo sviram me je nagovarao da uzmem bolju gitaru. To je bilo veoma simpatično. Da sam bio na njegovom nivou sviranja, možda bi me i ubijedio”. (smijeh)
Dodaje kako su i reakcije drugih ljudi mahom pozitivne te priznaje da se nekada osjeća usamljeno.
,,Želio bih sa nekim sjesti i svirati zajedno, kao što je to slučaj sa gitarom. Pored muzičkog rada na internetu, lijepa su mi iskustva sviranja na poetskim večerima i kulturnim manifestacijama, koja se ipak razlikuju od sviranja u kafićima/pabovima”, za kraj razgovora kaže Đorđe Đurđević, mladić kojeg društvo često naziva Bogom harfe i orijentalnih instrumenata.
Đorđa smo zamolili da za sve nas odsvira nešto na harfi, kako bismo i mi doživjeli tu muziku koja posjeduje nježnost i nenametljivost.
